Mnoge su zemlje već duboko zagazile u recesiju, a očekuje se da će ta sudbina zadesiti i još neke zemlje. Ekonomski se stručnjaci sada pribojavaju još jedne ekonomske pošasti koja prijeti, a to je deflacija. Deflaciju možemo najjednostavnije definirati kao suprotnost inflaciji, a ona u biti označava opći pad razine cijena. Potrebno je istaknuti da taj pad cijena nije uzrokovan pojavom novih modela proizvoda na tržištu ili sezonskim sniženjem cijena poljoprivrednih i drugih proizvoda. Deflacija znači da cijene proizvoda permanentno padaju kroz duži vremenski period. Dakako tu se ne radi o nekoliko proizvoda, već o većem broju proizvoda koji se neprekidno širi.

Sigurno je da se kupci u početku raduju sniženju cijena iako se zapravo tome nebi trebalo veseliti. Deflacija dovodi do začaranog kruga smanjenja potrošnje i povećanog gubitka radnih mjesta ili točnije rečeno do još veće nezaposlenosti. Činjenica je da sve to za posljedicu ima i smanjenje kupovne moći. Nedostatak novca onemogućava da se kupi sve ono što je na tržištu ponuđeno bez obzira na niske cijene.

Deflacija je ekonomistima dobro poznata još iz prošlosti kada je prouzročila ogromne materijalne štete. Roba se nije prodavala u potrebnim količinama, a to je značilo da se stanje ekonomije nije uspjelo održati u plusu. Rezultata toga bilo je rušenje burze 1929. godine u Velikoj depresiji, ali i u Japanu 1990. godine. Poučeni tim pogreškama učinjenim u prošlosti ekonomisti predlažu da se investitori odmaknu od sigurnih investicija kao što je dug vlade. Smatraju da je potrebno ohrabriti ljude da investiraju u poslove koji omogućuju zapošljavanje, a to je i jedini način za stabilizaciju ekonomije svake zemlje.

Možda je potrebno istaknuti da jedinstven stav o deflaciji imaju uglavnom svi ekonomski stručnjaci. Oni smatraju da je najvažnije spriječiti da dođe do deflacije, nego je pokušati kasnije “liječiti”, jer je to po njihovom mišljenju mnogo teže nego “liječiti” inflaciju.