Unatoč veselom i optimističnom raspoloženju resornih ministara o budućnosti hrvatskog gospodarstva podaci nam govore nešto drugo. Zabrinjavajuće je to što globalno gledajući mi izgledamo kao zemlja u kojoj ništa ne uspijeva kako treba. Jedino što možemo uočiti je već poslovično zatvaranje gospodarskih objekata zbog lošeg poslovanja, ali i zbog špekulantskih razloga vezanih za atraktivna zemljišta. Nismo loši ni po pitanju mita i korupcije, pa izgleda da je to naša najprofitabilnija grana gospodarstva, ali naravno ne za državne interese već samo za pojedince no nadam se da će jednom i tome doći kraj.

Brodogradnja je izgleda naš nerješiv problem. Uskoro će biti poznato da li će uopće doći do privatizacije ili ne, a planova za eventualni preustroj poslovanja tj. prelazak na neku drugu djelatnost koliko mi je poznato nije predviđena. Turizam je ipak prošle godine ostvario manje prihode od očekivanih i prvobitno iskazanih prema nekim procjenama. Kakva će biti ovogodišnja sezona nitko se ne usudi prognozirati, ali prema nekim naznakama ne bi trebala biti ništa slabija od one prošlogodišnje. Možda bi ipak trebalo malo više pažnje posvetiti tržištima koja smo dosada zanemarivali, a ne se samo oslanjati na naše tradicionalne goste, jer oni će doći već gotovo po navici.

Ovih se dana može uočiti i procjena kako će što se tiče poljoprivrede biti zasijano 10 posto manje oranica nego prošle godine. Posebno zabrinjava činjenica, da se pretpostavlja kako će 50 posto tih zasijanih površina biti neadekvatno obrađeno, a to automatski znači i znatno manje prihode. Poslovični optimisti tvrde kako će se seljaci ipak na kraju predomisliti i zasijati daleko veće površine. Naravno sve su to nagađanja, ali boli činjenica, da smo kao zemlja koja bi mogla hranu proizvoditi i izvoziti postali zemlja koja tu hranu sve više i više uvozi. Koji su razlozi toga trebali bi nam odgovoriti poljoprivredni stručnjaci, ali nevjerojatno je da smo prije nekoliko godina i bez raznih poticaja imali bogatu Slavoniju, a ona je danas na koljenima. Kako je moguće da se jedna od nekada najbogatijih regija u zemlji nikako ne može oporaviti? Ne samo da je slabo stanje poljoprivrede, stočarstva i voćarstva, jer činjenica je da nestaje i ono malo industrijske proizvodnje koja je u tim krajevima postojala, a ono što je proizvodila mi danas uvozimo, pa nam preostaje samo zaključak da mi ni sami ne znamo kako dalje.