Irci su nakon dugog i mukotrpnog nagovaranja ipak ponovo izašli na referendum i prihvatili Lisabonski ugovor. To je prvi pozitivni rezultata nakon osam izgubljenih godina sa dva beskorisna ugovora i tri glasa protiv koji su naprosto pratili Europu u posljednje vrijeme. Došla je i kriza, recesija nije poštedjela ni EU, a onda su ponovo došle do izražaja međusobne razmirice između članica od kojih je svaka uglavnom brinula svoju brigu ne mareći puno za ostale. Sada se još očekuje da ugovor potpiše Češka, a i kriza pomalo jenjava. Postavlja se pitanje hoće li se stara dama ipak probuditi? Može li se Europa konačno početi boriti za svoje mjesto koje joj oduzimaju SAD-e i Kina?

Možda se pitate, a kakve veze ima Lisabonski ugovor. Ima, jer u njemu unatoč nekim nedostacima ima dosta komponenti koje poboljšavaju i unutarnjopolitičku i ekonomsku suradnju među članicama, a nedostatak te suradnje bio je razlog popriličnog nezadovoljstva. Europa kao najveći privredni blok u svijetu i dalje će zaostajati za SAD-a i Kinom ukoliko ne ubrza rast produktivnosti. To se može samo postići liberalnijim reformama i smanjenjem uloge država. Najbitnije je sačuvati jedinstveno tržište, jer to je ipak najveće dostignuće EU zadnjih nekoliko godina, a ono je sada pod udarom nacionalnih vlada koje se bore za osobne interese i očuvanje radnih mjesta. Najveći je zadatak EK u ovom trenutku odupiranje tim nastojanjima.

Možda recept nije jednostavan, ali EU se mora pod hitno okrenuti prema van ukoliko ne želi ostati minoran partner na svijetskoj pozornici, kako u političkom tako i u ekonomskom pogledu. Problem će i dalje predstavljati različiti interesi članica u tom smislu, pa će biti neophodno odluke o vanjskoj politici donositi konsenzusom. Lisabonskim ugovorom predviđene su funkcije stalnog predstavnika za vanjsku politiku i stalnog predstavnika Europskog savjeta, a to bi trebalo stvoriti uvjete za efikasnije djelovanje i afirmiranje EU u svijetu. Koliki će biti uspjeh ovisi i o osobama koje će biti izabrane na te funkcije, jer sigurno je samo jedno, da to moraju biti snažne ličnosti sposobne za vođenje nimalo lakih pregovora sa SAD-a i Kinom. Sigurno, da o daljnjem uspjehu i razvoju EU ovisi i sudbina ljudi na ovim prostorima, bez obzira na to sviđalo se nekome ili ne.