Možda će se opet naći netko tko će reći kako se u posljednje vrijeme postovi na ovom blogu bave politikom. Žao mi je zbog takvih stavova, ali svatko tko poznaje ukupnu situaciju mora priznati kako se sve kod nas isprepliće sa politikom. Politika se inkorporirala u sve pore gospodarskog i svakog drugog vida našeg života. Znam da će mnogi reći da je sve na ovom svijetu povezano sa politikom i u pravu su, ali kada nam politika postane svakodnevna mora to znači da nešto nije u redu.

 

Pratila sam u zadnje vrijeme probleme sa kojima se susreću drvoprerađivači i to ne samo u jednoj našoj regiji već moglo bi reći u čitavoj zemlji. Problemi za koje se smatralo da su iza njih nakon veoma uspješnog početka izvoza njihovih proizvoda u posljednje vrijeme ponovo se pojavljuju. Muči ih nedostatak drveta od kojeg izrađuju proizvode i to uglavnom za izvoz. Ne riješe li se ovaj problem ponovo će biti zastoja u proizvodnji i otpuštanja radnika. A zašto je to tako?

 

Odgovor bi najbolje mogle dati Hrvatske šume koje im ne žele garantirati isporuku potrebnih količina trupaca potrebnih za preradu. Paradoks je to veći ako znamo da su one u vlasništvu države i eto tu se zatvara čarobni krug gospodarstva i politike. Poznato je da se iz zemlje izvozi velike količine trupaca, pa nije posve jasno zašto se prvo ne podmire potrebe domaćih proizvođača, a onda se eventualni višak da u izvoz. Svima koji se imalo razumiju u ovu problematiku jasno je da se za gotove proizvode dobije više novca, naši ljudi imaju posao, a država ima veću korist od prihoda koji se slijevaju u proračun i od povećane zaposlenosti, jer proizvođači najavljuju nova zapošljavanja i proširenje proizvodnje ukoliko dođu do potrebne sirovine, jer izvozno im je tržište osigurano.

 

 Sada su na potezu Vlada i Hrvatske šume da riješe ovaj problem koji to zapravo i nije, jer po svemu sudeći opet su to igre pojedinaca na štetu svih nas. Koliko smo takvih neobjašnjenih interesnih igara dosada imali vjerojatno nitko ne zna, ali svi ih mi plaćamo.