Ovih se dana vode mnogobrojne rasprave vezane uz aktualne događaje u zemlji. Kolika je korist od njih vjerojatno nikome nije jasno. Koriste se i razne informacije, ali i dezinformacije koje pomalo nastoje zbuniti javnost. Sindikati i dalje marljivo nastoje sakupiti 10 posto potpisa za referendum o određenim promjenama u Zakonu o radu. Vlada u četvrtak objavljuje kako zakon neće ići u Sabor do završetka prikupljanja potpisa. Ovo da nije žalosno bilo bi smiješno, jer objektivno se može postaviti pitanje, a kada bi to Sabor i mogao o tome raspravljati do roka u kojem se potpisi prikupljaju kada je pred nama tjedan u kojem imamo dva državna praznika, pa se uglavnom i neće raditi.

Ipak nitko ne želi malo bolje razmotriti bit stvari. U Hrvatskoj imamo dvije vrste poslodavaca. Jedan je država koja zapošljava državne službenike i one koji rade u javnim poduzećima, a drugi su privatni poslodavci. Istini za volju mora se priznati kako je među njima velika razlika. Hrvatska kao poslodavac financira iz državnog proračuna državne službenike, ali i izdašno financijski pomaže javnim poduzećima i tu nastaju veliki problemi. Posebno kada se radi o određenim pravima radnika koja su nepoznata u velikom broju slučajeva kod privatnih poslodavaca, a posebno u ova krizna vremena. Mislim, da ih posebno nije potrebno nabrajati, jer su uglavnom dobro poznata svima. Poseban je problem i u nemarnom i često kriminalnom načinu na koji posluju javna poduzeća, a nakon toga nadoknađivanje štete pada na leđa privatnom sektoru i građanima koji su prisiljeni na odricanja i tome svakako treba stati na kraj. Stoga bi bio krajnji trenutak, da se konačno sve ovo razjasni i shvati kako za sve propuste koji su bili i koji i dalje postoje ne mogu ceh plaćati oni koji u najvećoj mjeri pune proračun.

Privatni se sektor konačno treba tretirati na primjeren način. Potrebno je shvatiti kako svi poduzetnici nisu tajkuni i nisu do svojih tvrtki došli privatizacijom već ulaganjem svojih sredstava i napora, a za to je potrebno mnogo truda i živaca. Jednom u ovoj zemlji treba shvatiti kako razvoj gospodarstva može pokrenuti samo privatni sektor, pa bi mu država trebala i osigurati adekvatne uvjete, jer to osigurava i funkcioniranje same države i svih onih koji u njezinim službama rade. Ukoliko se još više izvrše razni financijski pritisci na privatni sektor u pitanje će doći ne samo oporavak gospodarstva nego i njegov opstanak. Drugim riječima potrebno je konačno shvatiti, da nije dobro miješati te dvije vrste poslodavaca koje imamo u zemlji, jer su njihovi uvjeti privređivanja različiti, ali da isto tako imamo i dvije vrste radnika koji kod tih poslodavaca rade.