Prije nešto više od pola godine premijerka je izjavila kako će se članovi nadzornih odbora ubuduće birati putem javnih natječaja. Trebala je to biti svojevrsna depolitizacija kontrole rada javnih poduzeća kao i onih u djelomičnom ili potpunom vlasništvu države. Vjerojatno je bilo malo onih koji su u to povjerovali, jer postavljanje jedne članice u nadzorni odbor FINE bilo je opet učinjeno na stari način tj. bez natječaja. Iako je objašnjenje bilo kako je to samo privremeno rješenje malo tko je u to povjerovao. Sada nakon proteka vremena pokazalo se kako su sumnje bile opravdane.

Nadzorni odbori u privatnim firmama svakako se mogu birati prema želji i odluci vlasnika, jer njihov je zadatak da štite njegove interese. Međutim u državnim firmama nadzorni odbori isključivo služe za uhljebljenje stranačkih kadrova aktualne vlasti. Možda problem i ne bi bio u izboru tih kadrova kada bi oni snosili bilo kakvu odgovornost za posao koji kao obavljaju. Afere kojih smo svjedoci posljednjih mjeseci pokazuju kako ti ljudi koji sjede u nadzornim odborima ni o čemu pojma nemaju. Ne samo da nisu upoznati sa svim mogućim malverzacijama nego ih nitko ne poziva na red i pita ih što su to oni radili. Drugim riječima ne poštuju se zakonske odredbe koje kažu kako članovi nadzornih odbora odgovaraju za svoj rad u tim tijelima.

Konačno onda slobodno možemo postaviti pitanje, a čemu služe ti nadzorni odbori osim što omogućuju pojedincima dodatne prihode. Kako objasniti, da se pojedini članovi nakon otkrivenih afera postavljaju na još više pozicije, jer su svoj posao u nadzornim odborima obavljali "dobro", iako o svim zloupotrebama nisu ništa znali, a rezultat je istini za volju da rukovodstvo završava u Remetincu. Nastavak stare prakse samo ukazuje na to da aktualna vlast nije spremna prepustiti nadzor stručnjacima koji ne bi ovisili o politici i koji bi posao obavljali neovisno o tome tko je na vlasti. Stoga sad i nije za vjerovati kako novih afera i dalje neće biti, ali ne zaboravimo kako sve to mi plaćamo.