Što nam donosi ljeto zasada je enigma. U centru pažnje je potpisivanje peticije protiv izmjena u Zakonu o radu koju su organizirali sindikati i to sa velikim uspjehom. Strah od neizvjesne budućnosti pokrenuo je građane koji žele znati što će sa njima biti sutra. Jučer je svakako bila tema dana konferencija za medije predsjednice vlade Jadranke Kosor. Ionako uzavrelu vremensku situaciju još je više uspjela zapaliti svojim izjavama. Reakcije koje uglavnom možemo pročitati ili čuti dolaze od oporbe. Kratko rečeno svojim izlaganjem izazvala je njihovo nezadovoljstvo, ali će ono po svemu sudeći imati utjecaja i na građane.

Uspjeli smo čuti što je svima i dosada bilo poznato, a to su mjere koje su se do sada svodile na oduzimanje, a od 01.07. i na oduzimanje i na vraćanje nekih nameta. Činjenica, da je vlada do sada smanjila samo nekoliko neporeznih davanja možda može nekoga i zadovoljiti, ali ipak ne smijemo zaboraviti da njih ima preko 250, a to ni u kom slučaju nije mala brojka. Izraženo zadovoljstvo planom za oporavak gospodarstva od strane nekih domaćih i stranih institucija nije nam neko veliko ohrabrenje, jer ipak do sada nismo vidjeli veći uspjeh tih mjera, a i njihovo provođenje kao da ide usporenim tempom. BDP je i dalje u padu, a nisu poznate ni mjere koje se misli poduzeti sa ciljem većeg zapošljavanja i time ujedno pokretanje gospodarstva.

Mediji nas i dalje izvještavaju o novim uhićenjima vezanim za HEP i njegovo poslovanje. Postoje i neke druge vijesti koje nam govore kako se državna administracija i dalje nije u stanju ponašati u stilu dobrog gospodara. Izdvojiti 14 milijuna za održavanje kompjutora u jednom ministarstvu djeluje kao fikcija u koju malo tko od onih koji se razumiju u tu problematiku mogu vjerovati. Pravih mjera štednje nije moguće vidjeti osim onih koje su poduzete prema građanima. Rebalans proračuna je pred vratima, ali narod se i dalje želi zabaviti i nekim sitnim aferama o kojima mogu nadugačko i naširoko raspravljati no izgleda kako i tome dolazi kraj. Problemi nisu mali to je sigurno, ali zato odgovornost ne mogu snositi građani već oni koji su dužni provoditi i određivati mjere ekonomske politike zemlje. Stoga bi umjesto samozadovoljstva trebali ozbiljno pristupiti realizaciji konkretnih mjera koje će popraviti stanje u gospodarstvu i konačno ga pokrenuti.