Izjava guvernera HNB-a Rohatinskog kako još nismo pronašli rješenje za izlazak iz krize možda ponovo potakne sve one koji su za to zaduženi, da dobro promisle o svim mogućim rješenjima. Danas se mnogi pitaju zašto se ovih dana u prvi plan uz probleme u drvo-prerađivačkoj industriji stavlja i građevinarstvo. Odgovor je veoma jednostavan. Građevinarstvo zapošljava velik broj radnika, ali i prateću industriju koja je toj djelatnosti potrebna. Jedina je mana našeg građevinarstva što u godinama kada smo puno gradili nisu u dovoljnoj mjeri korišteni domaći resursi i kapaciteti ove preostale nam prerađivačke industrije. Mislim da je nepotrebno nabrajati sve moguće kapacitete domaćih proizvođača koje nismo koristili, ali oni su manje-više poznati našoj javnosti.

Posebna je tema stanogradnja. Jeste li ikada razmišljali što je sve potrebno da se izgradi jedan stambeni objekt. Nisu to samo beton i cigle. Stanogradnja uspješno koristi mnoge proizvode i zapošljava mnoge proizvođače. Zapošljavaju se tu proizvođači instalacija počevši od stolarije, elektrike, vodovoda, kanalizacije, instalacija grijanja, antenskih instalacija i još nekih drugih. Nakon toga na red dolaze završni radovi u kojima se koriste razni materijali i proizvodi za opremanje kuhinje, soba, kupaonice, wc-a i drugih prostorija. Nije zanemarivo napomenuti koliko se raznih proizvoda ugrađuje u stan u toj fazi gradnje počevši od keramičkih proizvoda, parketa, boje i drugih dodatnih uređaja kao što su klima uređaji, portafoni, alarmni uređaji i slično. Kada bi sve ovo podijelili na dijelove unutar ovih grubo nabrojanih grupa mogli bi vidjeti, da se radi o veoma velikom broju raznih proizvoda koji se proizvode odvojeno jedni od drugih. Pravom analizom dobili bi broj ljudi koji radi na poslovima proizvodnje ovih materijala, a on nije malen. Zaustavljanjem stanogradnje automatski i svi ovi proizvođači, ali i izvođači radova ostaju bez posla, jer nema tržišta za njihove proizvode i usluge.

Ovime nije završena priča o stanogradnji. Sjetite se samo što je sve potrebno za namještanje jednog prosječnog dvosobnog stana. Počevši od uređenja kuhinje potrebnim namještajem i bijelom tehnikom, preko nabave bijele tehnike za pranje i sušenje rublja, zatim namještanje soba, hodnika i drugih prostorija. Naravno malo je onih koji si mogu kompletno namjestiti cijeli stan novim namještajem, ali zamislite koliko bi danas porastao promet, da se uspije prodati svih ovih 12.000 stanova koji su danas mrtvi kapital svojih vlasnika, a vjerojatno i financijski problem, jer su svi građeni uz pomoć kredita, a anuitete treba vraćati. Ukratko velik novac se gubi na sve strane ovom trenutačnom situacijom u stanogradnji. Proizvođači svih onih koji rade proizvode koji se ugrađuju u stanove u velikim su problemima stoga je stanogradnja i kao zaseban problem u žiži pozornosti, ali i kao dio građevinarstva uopće. Ova situacija automatski dovodi do gubitka radnih mjesta i povećanja nezaposlenosti, ali i do znatno smanjenog priliva srestava u državni proračun. U situaciji kakva je sada gube svi od proizvođača,izvođača radova i trgvine. Onaj tko pronađe izlaz iz ove situacije zaslužuje svako priznanje, jer dosada nisam uspjela čuti ni jedan konstruktivni prijedlog za rješavanje ovog problema.