Znači li nezadovoljstvo građana vladinim mjerama da je ono doista pokazatelj, da su one dobro usmjerene na poticanje i rast gospodarstva kako neki tvrde pokazati će budućnost. Sada se svi bave izračunima tko je dobio a tko izgubio ovim mjerama. Pokude i pohvale dolaze sa raznih strana. Jedni su apsolutno kritički raspoloženi prema njima dok ih drugi djelomično ili u potpunosti podržavaju. Pojavile su se i prve konkretne kritike pojedinih poteza, ali realno gledajući nitko neće biti doista pošteđen i izuzet od učinaka koje one proizvode. Govori se o zadiranju u postojeća prava, a da se pri tome ne vodi računa kako program to isto predviđa i za neke buduće poteze kojima će se zadirati u stečena prava.

Uspije li država provesti one od bitnih mjera kao što je uredno plaćanje potraživanja koja država duguje biti će to sigurno prvi korak kojim će se početi rješavati pitanje unutrašnjeg duga. Provede li se i smanjivanje broja općina i gradova koji se sami ne mogu financirati, već se to radi iz sredstava proračuna uštedjeti će se velika financijska sredstva, ali i ta mjera nailazi na otpor i to upravo od dijela koalicijskih partnera vladajuće stranke. Znači li to doista njihovu brigu za građane koji žive u tim lokalnim zajednicama naprosto ne mogu vjerovati. Više vjerujem, da se radi o nastavku prakse, da se na lokalnim izborima osiguraju određene sinekure pripadnicima svoje stranke. Kako god bilo ovu je mjeru neophodno što prije provesti i broj jedinica lokalne uprave svesti na razuman broj. Gospodarstvo više nije u mogućnosti financirati skupu državu, a to bi konačno svima trebalo biti jasno.

Sigurno je jedno kako će biti objavljeni detalji sljedećih poteza koje će se poduzimati tako će dolaziti i nove kritike i otpori onih na koje će te mjere biti usmjerene. Pomalo zabrinjava i izjava premijerke kako ima određenih problema sa komunikacijom sa ministrima koji na njezine pozive ne odgovaraju po nekoliko sati, jer to nameće i logično pitanje da li će oni opstruirati provedbu određenih mjera, ali nadam se da će ona i njih uspjeti disciplinirati. Želi li vlada uspjeti u svom planu potrebno će biti i mijenjati neke zakone, pa će to zahtijevati i pojačanu aktivnost u Saboru što ujedno znači da bi i zastupnici konačno trebali shvatiti, da je došlo vrijeme za ozbiljan rad, a ne besplodno prepucavanje između pozicije i opozicije koje redovno možemo slušati. Ovo je vrijeme kada svi oni koji učestvuju u svim vidovima vlasti moraju dati svoj puni doprinos stabilizaciji gospodarskih prilika u zemlji vodeći računa da to čine na najbolji način i u interesu građana koji to očekuju, jer će u suprotnom odgovornost za neuspjeh pasti na njihova leđa.