Konačno su stigle i prve reakcije naših ekonomskih analitičara na prošlotjedne izjave sindikata. Nisu spremni bez pogovora prihvatiti izjave sindikalnih čelnika nezadovoljnih mjerama koje predlaže vlada. Ono što svi znamo već duže vremena smatrali su da je potrebno prokomentirati. Zaposleni u privatnom sektoru već godinama nose velik dio tereta javne potrošnje koja sve više buja. Doista se postavlja pitanje granice izdržljivosti gospodarstva u ovoj nimalo laganoj gospodarskoj situaciji. Koliko se još dugo može bez adekvatne reforme javnog sektora više nije pitanje dana nego je to pitanje sati.

Broj nezaposlenih neumoljivo raste kao i broj onih koji ne primaju plaće zbog blokada tvrtki u kojima rade i već poslovičnog problema neplaćanja. Za razliku od njih zaposleni u državnim i javnim službama svoje plaće primaju manje-više redovno. Unutrašnji dug neumoljivo raste i pitanje je kojim se mjerama mora pribjeći da se i taj problem počne rješavati. Teško je reći, da se u izjavama odgovornih za stanje u našem gospodarstvu vide neka rješenja. Ekonomija nije proces koji se može rješavati preko noći. Potrebno je donijeti dugoročne planove za rješavanje krize, a njih nije moguće vidjeti. Postoje istini za volju neke "vatrogasne" mjere, ali one u konačnici ne rješavaju problem. Postoji i osjećaj, da se birokratsko ponašanje službi koje bi trebale biti servis za poduzetnike nije u stanju zaustaviti. Svi mogući "hitro-rezi" do sada nisu pokazali neki poseban učinak i stoga nije čudo kada slušamo poduzetnike kako su nezadovoljni njihovom neučinkovitošću, a bez adekvatnog i brzog postupanja nema ni brzih rješenja za pomoć poduzetništvu.

Godinama slušamo kako je neophodno osloboditi gospodarstvo od parafiskalnih nameta i na taj način potaknuti poslovanje, ali rješenja osim nekih koje možemo nazvati kozmetičkim nema. Kada se misli započeti sa preustrojem javne uprave nitko ne govori, a financiranje tih struktura svakim danom dolazi u pitanje. Može vlada nekim mjerama trenutačno proizvesti pozitivne efekte, ali za one prave trebaju oštri rezovi. Znam, da će oni biti bolni i da će izazvati nezadovoljstvo, ali globalno gledajući zaposleni u javnom sektoru ni sada nisu zadovoljni, a vjerojatno nikada neće ni biti, jer su godinama navikli na određen poseban položaj u društvu. Razlog je to više, da se konačno krene i u preustroj javne uprave i u poduzimanje mjera koje će pomoći gospodarstvu, da izvuče zemlju iz krize. Sve ono što propuštamo učiniti danas sutra će nas koštati još više.