Nisam ona koja spada u kategoriju katastrofičara koji se zadnjih dana često spominju kao ime za sve one koji upozoravaju na neodrživost financijske i gospodarske politike koja se vodi, jer sam po prirodi optimista. Unatoč tome nije moguće zanemariti činjenicu kako je kuna započela svoj pad u odnosu prema euru i to se nastavlja, a što to znači i za državu i za građane nije potrebno posebno naglašavati.

Upozorenja guvernera HNB-a, guvernera Europske središnje banke i najnovijeg mišljenja drugih međunarodnih financijskih ustanova pokazuju se opravdanim iako su naišle na velike kritike i osporavanje vlasti. Drugim riječima teško će biti obraniti tečaj kune pri ovakvoj gospodarskoj situaciji ukoliko se nešto hitno ne poduzme na oživljavanju, a ne preživljavanju gospodarstva.

Činjenica kako su svi krediti kako države tako i građana vezani za tečajeve stranih valuta najbolje pokazuju u kakav ponor srljamo. Povećanjem rata kredita automatski se smanjuje i potrošnja, a to znači automatski pad državnih prihoda i povećanje proračunskog deficita. Dakle još jedna prepreka čije će posljedice platiti gospodarstvo.

Situaciju još više pogoršava stalni rast broja nezaposlenih, pa se postavlja pitanje do kada će realni sektor moći izdržavati sve one koje nosi na svojim leđima. Banke im nisu sklone davati kredite, a realna je pretpostavka kako će i kamate za one koji ih uspiju dobiti narasti iako ni danas više nisu prihvatljive. Dok se konačno ne shvati, da se mora hitno pomoći tom sektoru, jer u njegovim je rukama sudbina države svi komentari su suvišni. Situaciju sigurno neće olakšati ni skoro poskupljenje energenata koje će za posljedicu imati povećanje i ostalih cijena, kao ni najave skorih promjena cijena raznih usluga koje će zasigurno opteretiti ionako prenapete buđete kako građana tako i gospodarstva, ali izgleda da nikoga za to nije briga.