Što nam se to događa? Odgovorni za kreiranje makroekonomske politike peru pomalo ruke od bilo kakve svoje odgovornosti i prebacuju je na naciju. Nije ovo prvi put. Prije nekoliko mjeseci isti je gard zauzela predsjednica vlade, a sada to čini i ministar gospodarstva od kojeg su mnogi očekivali konkretne rezultate, a ne jeftinu demagogiju koju smo od njega dobili.

Pojavio se u Opatiji i saopćio naciji sve ono što uglavnom znamo o stanju u zemlji posebice u gospodarstvu i metalnoj industriji, ali o konkretnom rješenju nije govorio. Možda bi bilo dobro da je javnost upoznao i sa svim prigovorima koji su upućeni vladi zbog nesposobnosti da riješi problem brodogradnje, a umjesto toga daje im potporu i tako produžuje agoniju koja će i ovako i onako morati završiti sljedeće godine, jer taj se problem neće moći odugovlačiti unedogled. Jedina nada su europski konzultanti koji bi trebali doći i pomoći u rješavanju tog problema.

Umjesto da govori o antipoduzetničkoj klimi bilo bi bolje da malo poradi sa ostalim članovima vlade na uklanjanju prepreka koje se stavljaju pred investitore, a to su veoma često birokratske prepreke na svim nivoima. Nacija naravno nema nikakve veze s time i nije u mogućnosti rješavati gospodarske probleme, jer ni sama nije često u stanju izaći na kraj sa birokracijom kada treba riješiti neki svoj problem. Moglo se ponešto ćuti i o golf terenima i prosvjedima građana, ali gotovo ništa zbog čega dolazi do prosvjeda. Možda bi gospoda u vladi trebala voditi računa i o općim interesima nacije kada predlažu neke zakone, a ne nakon toga što se utvrdi kako ekološki nisu prihvatljivi kriviti sve druge, a na svoju su odgovornost za zaštitu prirode zaboraviti.