Koliko se situacija na tržištu nekim robama može samo u kratkom vremenu promijeniti najbolje nam pokazuje slučaj sa cijenom pšenice. Gotovo još jučer poljoprivrednici su nastojali svim silama postići za njih prihvatljivu cijenu od 1,20 kuna, a danas moraju razmišljati prodati je po toj cijeni ili ne, jer po svemu sudeći već sutra bi ona mogla biti daleko veća. Razlog tome je u vremenskim prilikama ili bolje rečeno u neprilikama koje su poharale neke zemlje i tako nas ponovo približile situaciji kakva je bila 2007. i 2008. godine. Koliko to može biti opasno za opće geopolitičko stanje u svijetu vjerojatno malo tko i razmišlja, ali eventualni nedostatak hrane uobičajeno stvara napetosti naročito u mnogoljudnim nerazvijenim zemljama.

Pšenice će ipak biti dovoljni, jer žetve u SAD nije podbacila, ali cijene će svakako i dalje rasti, a gdje im je gornja granica i do kada će takvo stanje potrajati teško je prognozirati. Rusija je stavila embargo na izvoz pšenice do kraja godine, a čuju se i kod nas mišljenja da bi to trebala učiniti i naša vlada. Razlog je veoma jednostavan, jer se tim načinom izbjegava naknadna kupovina pšenice po daleko većim cijenama i ponekad upitne kvalitete. Sličnu situaciju možemo očekivati i sa ostalim žitaricama, a kako su one bitne za proizvodnju ostale hrane možemo očekivati i divljanje cijena ostalih prehrambenih proizvoda, jer se u ovakvim situacijama svi žele na brzinu okoristiti. Koliko će vlada uspjeti ublažiti i amortizirati ovu situaciju nemoguće je prognozirati. Uglavnom već i sada je u svijetu u akciji špekulativna politika koja je i potakla ovaj val porasta cijena.

Unatoč svemu tome panika se pomalo smiruje i možemo očekivati stabilizaciju cijena koja je već uočena posljednjih dana. Sreća u nesreći je da nikada ne stradaju istovremeno najveći proizvođači žitarica u svijetu, pa to ne svojevrstan način stvara i određenu ravnotežu. Kako god bilo sve će to osjetiti i platiti potrošači koji kao i obično na kraju plaćaju račun za sve što prouzroči priroda, oni koji iskorištavaju svaku priliku za ostvarivanje neopravdano visokog profita ili oni koji neadekvatno vode makroekonomsku ekonomsku politiku zemlje.