Ovih dana pričam sa ljudima koji razmišljaju o pokretanju novih poslovnih projekata i jedna od interesantnih stvari je da ljudi razmišljaju o partnerstvu.

Po prilici većina ljudi je pokretala poslove sama. Što radi vlastitog mira, što radi jednostavnosti a što radi onog dijela egoizma koji je u svima nama, ako uspijem napravio sam sam a ako propadnem nitko mi nije kriv.

Ali dali je doista partnerstvo tako teško da je bolje pokretati poslove sam ?

Pa ima puno činjenica koje kažu da je teže raditi kada imaš partnera u nekom pothvatu ali postoje i neke koje kažu da poduhvati u koje su uključeni partneri rastu brže i jače nego oni koji su pokrenuti od jedne osobe.

Ja ću navesti samo dvije jedna koja partnerstvo čini jako teškim i jedna koja obećava da će poduhvat uspjeti.

Najveći problem partnerstva je novac. Stvara nervozu kada ga nema ali stvara još veće probleme kada ga ima. Pogotovo kada ga ima puno i kada proradi ona mala stvar koja čuči u svakom od nas a to je pohlepa.
To je veliki problem ali nije ne rješiv. Kažu ljudi papir trpi sve, pa trpi i detaljne dogovore i pravila koja se može napisati a vezana su uz novac u partnerstvu. I dapače lako je predvidjeti skoro sve situacije i pokriti ih pravilima pa se time i rješava problem novca.

Obećavajuće u novo pothvatu je udružena energija. Kada krećete od nule sa malo kapitala izuzetno je važna količina mašte, kreativnosti i vremena koje se ulaže u poduhvat. To je za početak osnovni pravi kapital koji će na kraju neki projekt napraviti uspješnim. A dvije glave su više od jedne. Mislim da dalje možete zaključiti sami.

Eto i ja slažem jedan novi projekt i svakog dana se krug ljudi koji se uključuju pomalo širi ali šire se i mogućnosti koje se otvaraju projektu.