Kada sam već u zadnjem postu krenuo sa tematikom bacanja teško prikupljene proračunske gotovine u vjetar, nastaviti cu u istom tonu.

Samo nebo zna koliko godišnje novaca ode u poljoprivredne poticaje. A moja istraživanje u zadnjih par mjeseci vezano uz pokretanje biznisa na zemlji, urodilo je mišljenjem da je poljoprivreda ako se postavi na pravi način izuzetno težak ali profitabilan poduzetnički pothvat. Govorim tu o svemu pa čak i o onom davno spominjanom “ličkom krumpiru”. Jednostavno mora se raditi ali ako se dobro sve postavi, uspjeh će biti brz i velik. Znam javiti će se mnogi sa kojekakvim problemima koji se pojavljuju i prave teškoće ali, ja ne govorim o poljoprivredi kao dodatnom izvoru prihoda već o jedinom izvoru prihoda. Pravom poljoprivrednom biznisu kakav je on organiziran u svijetu. Naravno kada god krene priča o poljoprivredi dođe se i do za naše živote ključne činjenice, poticaji.

Svi će pitati koliko i kakve poticaje imam. A ja se pitam koliko i kakve poticaje imam da se bavim IT biznisom ?
Ok slažem se ako je nešto jednoj državi jako bitno da na određeni način brine o tome, ali zar nije svako radno mjesto i svaki poduzetnički pothvat i svaka kuna društvenog prihoda bitna. Dobro odoh malo sa teme, drugi put ću o tom aspektu.

Da se vratimo na poljoprivredne poticaje i njihovu efikasnost tj. ne efikasnost. Svi vidimo da se na kraju poticaji pretvore u kamen spoticanja svih uključenih. Uvijek je tako kada je keš u pitanju.

A što kada bi se u sustav poticaja ubacilo malo kreativnosti. Kreativnosti kakvu sam spomenuo kada je lova iz brodogradnje u pitanju.
Uzmimo ovako da je jedan od najvećih troškova za uspješan razvoj poljobiznisa oprema. Prava što bolje automatizirana oprema. Počevši od traktora do svih mogućih priključaka, koji omogućuju automatsku obradu zemljišta, gnojenje, branje, žetvu, baliranje i slično. Pa kada bismo uzeli cca tih 1,5 ili 2 milijarde kn godišnje i umjesto direktno poljobiznisu taj iznos ubacili u industriju koja proizvodi sve te strojeve, traktore, malčere, kosilice i slično, i kada bismo stvorili pul koji će sve te navedene strojeve davati na uporabu poljobiznisu bez naknade za vrijeme dok isti obrađuje zemlju i proizvodi. Uzmite Đaković, IMT Osijek, Torpedo i hrpa malih drugih tvornica koje bi svake godine imale sigurne narudžbe za proizvodnju strojeva, koliko je to novih radnih mjesta. Koliko se otvara mogućnosti razvoja tehnologija a samim time i mogućnosti da dobar dio tih proizvođača opreme postigne i uspjeh na izvoznim temeljima.

A poljobiznis ? Pa troškovi koji su investirani u pravi traktor i ostalu opremu, obično idu i preko par sto tisuća EUR, zar to ne bi bili više nego dobar poticaji, da se upustite u taj posao.