Suzdržavam se da ne prolupam zadnjih par dana, slušajući raznorazne poljoprivrednike kako maštaju o cijenama njihovih proizvoda i potporama koje bi trebali dobiti od države kao razliku neke “imaginarne realne cijene” za te iste proizvode.

(Imaginarne, iz jednostavnog razloga što postoje tržišta roba koja u svakom trenutku određuju globalne cijene roba, pa stoga zahtjevi da neko treba dobiti veću cijenu, su za mene mašta koja nema veze sa životom na ovom planetu.)

I dok se oni tako bune da su otkupne cijene preniske, istovremeno se pitam a tko nama svima ostalima, vlasnicima malih tvrtki, pa u krajnjoj liniji i ljudi koji samo rade u istima, tko nama daje potpore.

Što su uopće potpore u državi koja poćiva na načelima tržišne ekonomije ?

Tko uopće ide u neki privatni posao pa i poljoprivredu kalkulirajući sa potporama države za njegov rad. Kako se to može nazivati, privatno poduzetništvo u poljoprivredi, kada je u principu minimalno, 30 % posto prihoda ostvareno kroz plaćanja potpore od strane države. Nije li to plača koju “kvazi poduzetnicima poljoprivrednicima” plaća država ?

Nisu te potpore od jučer, već postoje poduže vrijeme, poprilično su one koštale zadnjih 10 godina. A koga su koštale ?

Pa sve nas koji imamo svoje tvrtke, sve druge zaposlene u ovoj zemlji, koji se ne koristimo proračunom kao vlastitom kasicom prasicom.

I na kraju kada se prijeti blokadom graničnih prijelaza, dali se prijeti aktualnoj vladi ili se prijeti svima nama, jer mi nismo dovoljno poreza platili, da bi oni drugi od potpora mogli više imati. Dali imate osječaj da nas iznuđuju ?

Kojeg li paradoksa.

I za kraj, kada oni koji primaju potporu desetak i više godina, dali se odreknu i dijela svoje zemlje u koristi nas ostalih koji smo im te potpore dali, ili slobodno raspolažu istima pa kada isisaju dovoljno i ne da im se više saditi, krenu prodavati kvadrat za 8 eur.

Nimalo ne želi da se ovo shvati kao politički tekst. Ovo je samo moj stav prema ljudima koji bi bili privatni poduzetnici i živjeli od vlastitog rada, a istovremeno bi htjeli da im mi za to osiguramo novac. Dok ga nama niko na ovom svijetu nemože garantirati.