Sjećate li se prosvjeda poljoprivrednika sa traktorima na cestama, pa i u Zagrebu kada su na taj način seljaci nastojali ostvariti svoje zahtjeve. Redovito je to završavalo brojnim više ili manje uspješnim sastancima sa resornim ministrima i drugima odgovornim iz Vlade. Zahtjevi su bili uglavnom vezani za otkupne cijene poljoprivrednih proizvoda i subvencije proizvođačima. Godinama se na taj način kupovao mir koji je omogućio nastavak dijaloga i mir između Vlade i poljoprivrednika.

 

Sada kada je potpuno izvjesno da zemlja 1.7.2013. ulazi u EU promijenio se i odnos sa poljoprivrednicima. Reagirajući na njihove zahtjeve o visini otkupne cijene pšenice ministar poljoprivrede upitao ih je da li su oni maloumni i treba li netko drugi voditi računa o njima i njihovoj odluci što će i kada sijati. Bilo je to za većinu učesnika sastanka kao da ih je netko spustio na zemlju bez padobrana. Najednom su saznali ono što godinama nisu htjeli slušati, a to je da su i oni poduzetnici koji itekako trebaju voditi računa o svojem poslovanju i da to neće za njih raditi država.

 

Naime tržišno gospodarstvo ne poznaje ucjene bilo koga. Svaka roba ima svoju cijenu, pa tako i poljoprivredni proizvodi što znači kako će ubuduće cijena ovisiti o ponudi i potražnji, ali i cijenama na svjetskim burzama poljoprivrednih proizvoda i to je svakako normalno. Normalno nije što se sve protekle godine ljudima nije na adekvatan način objasnilo što ih čeka sutra i da oni moraju svoju sudbinu uzeti u svoje ruke kao što to čine ostali poduzetnici, a ne kupovati socijalni mir, pa dok ide ide, a taj je dan i došao .Možda još uvijek nije kasno, da resorno ministarstvo detaljno upozna poljoprivrednike sa načinom poslovanja koje ih očekuje ubuduće, ali mora se voditi računa da u ovoj zemlji punoj nepoštenih mudrijaša opet ne osvane neka nova Đakovština.