Danima slušamo razne izjave naših ministara i sve me to podsjeća na ono kada djevojčica otkrije svoju simpatiju i pita se da li je voli i to tako da otkida latice sa cvijeta uz onu voli me- ne voli me. Tako se ponašaju i neki ministri koji imaju svoje mantre malo ovako- malo onako, jedan jedno, a drugi drugo. Kako god bilo konkretnih poteza nije lako vidjeti. Pričaju se priče o novim investicijama, ali na vidiku ih nema, a ukoliko ih bude biti će to pravo čudo uz ovakvo ponašanje.

 

Neki dan sam gledala prilog na RTL TV-u o strukovnoj školi u Varaždinu koja je obnovljena projektom javno privatnog partnerstva. Koliko se sjećam cijena obnove je bila oko 18 milijuna kuna, a država plaća mjesečne anuitete i to kroz 30 godina. Konačni obračun je više nego zabrinjavajući, jer ispada da ste kupili recimo Fiću, a na kraju vas ono što ste platili košta kao da ste kupili ful opremljenog Mercedesa. Realno gledajući možda nam kao najbolji primjer mogu poslužiti izgradnja po istom sistemu sportskih dvorana za rukometno prvenstvo koje je održano u Hrvatskoj, a danas se te dvorane nisu u stanju izdržavati, jer se ne mogu popuniti kroz barem 200 dana u godini, a promašaj koji je napravljen pada opet na leđa poreznih obveznika, a osobno mi ovo što se sada predlaže ne izgleda kao prava investicija.

 

Nisam sigurna da će po ovom sistemu koji predviđa obnovu raznih državnih objekata u visini od 15 milijardi kuna biti neke veće koristi, jer će ova investicija pomoći samo određenim građevinarima, a eventualne posljedice pasti će opet na naša leđa. Ne vjerujem da smo doista tako nezanimljivi stranim investitorima, ali naša boljka je administracija i oni koji na sve moguće načine onemogućuju ulazak stranog kapitala u zemlju. Ono što mi nismo u stanju učiniti koriste itekako naši susjedi koji se u tom poslu veoma dobro snalaze i ne samo da rješavaju zahtjeve u roku nekoliko dana, već nude i niz povlastica ulagačima. Našim stručnjacima koji vode politiku gospodarskog razvoja takvo što ne pada na pamet. Oni previše mudruju, a prema nekim izjavama nisu u stanju ni upravljati sa svojim podčinjenim koji ih ne slušaju, pa se realno postavlja pitanje kako oni zapravo misle takvim radom pokrenuti gospodarski oporavak zemlje i osigurati pristojan život građanima.