Podravka i rasprave o njoj nikako da siđu s javne scene. Iako još uvijek nisu raščišćene sve malverzacije koje su otkrivene u posljednje vrijeme izgleda da nekima nije cilj da ona nastavi sa neophodnom konsolidacijom i normalnim radom. Pojedini hrvatski političari kao da su izgubili kompas. Naprosto kao da ne shvaćaju da živimo u vremenu tržišne ekonomije. Posljednji ih zabrinjavajući događaji u toj našoj poznatoj kompaniji izgleda nisu ništa naučili i oni i dalje rade po svom. Žele i dalje biti alfa i omega u određivanju budućnosti pojedinih tvrtki koje su u vlasništvu države.

Sve me ovo navodi na razmišljanje kako pojedinci u politici nisu svjesni svojih zadataka. Umjesto da brinu kako pokrenuti posrnulo gospodarstvo koje grca u dugovima i nastoje pronaći adekvatna rješenja kako se riješiti sve veće nelikvidnosti i tako pomoći što bržem izlasku iz krize njih zaokupljaju druge stvari. Najvažnija je tim pojedincima preokupacija što prodati ili ne prodati, a pri tome ne vode računa, da su upravo oni svojim nemarnim ponašanjem i nebrigom doveli konkretno u ovom slučaju koji spominjem Podravku u situaciju u kojoj se trenutno nalazi. Možda nisu svjesni, da su upravo oni trebali prije zaviriti u rad Uprave i Nadzornog odbora, pa se danas ne bi spominjali milijunski gubici Podravke, ali ipak je možda za njih najbolje kao alibi imati ono što stalno slušamo kako nitko ništa nije znao. Naravno to je najjednostavnije opravdanje, ali ipak su trebali znati i zbog svog neznanja politički su odgovorni za sve ono što se događalo u Podravki.

Upravo reakcije koje možemo slušati ovih dana od pojedinih političara na eventualnu mogućnost, da neka druga hrvatska kompanija uđe u vlasničku strukturu Podravke posebno zabrinjava. Postavlja se pitanje, da li bi Podravka u tom slučaju bila manje hrvatska i da li je ona vlasništvo političkih stranaka ili države i ostalih suvlasnika. Sigurno je samo jedno političari iz raznih stranaka trebaju što brže skinuti šape sa Podravke i prepustiti stručnjacima, da što hitnije saniraju postojeće stanje i to po mogućnosti bez sufliranja politike. Ukoliko se to ne dogodi opet će na tapeti biti pitanje: Tko to tamo kuha? Uostalom hrvatske se tvrtke pod hitno moraju riješiti pokroviteljstva koje nad njima žele imati stranke i njihovi stranački predstavnici.