Ovih dana slušamo pojedine novinare i kolumniste kako im nije jasno zbog čega svi mediji žvaču iz dana u dan iste teme, a to su Sabor i rasprave u njemu, te aktualna gospodarska situacija. Doista mi nije jasno zašto takvo čuđenje, pa to su naše životne teme i svi očekujemo barem neku pametnu riječ i pronalazak rješenja o tim pitanjima. Problemi se multipliciraju, a rješenja nema na vidiku dok oni koji su u obavezi rješavati ih nemaju izgleda nikakvih konkretnih ideja i vizija.

Gospodarska, financijska i ina situacija se iz dana u dan pogoršava, a nama se serviraju izjave kako zemlja izlazi iz krize. Dakako te se tvrdnje ničime ne potkrepljuju ili bolje rečeno ne postoje pokazatelji koji bi na to ukazivali. Strah od gubitka stečenih pozicija pojedinaca jači je od izvršavanja zadataka koje bi trebalo izvršavati. Makroekonomsku politiku svake zemlje trebala bi planirati i provoditi vlada, ali o budućim eventualnim potezima na tom planu kod nas nema ni riječi.

Priče o tome kako je zemlja ušla u krizu kasnije, pa će kasnije i izaći ne drži vodu. Naši su problemi drugačije prirode. Kumovale su tome i brojne financijske afere u kojima se zamračilo mnogo novca i pospremilo na zasada nepoznata mjesta, a nije se ni pokušalo rješavati gospodarsku situaciju zemlje. Narodu se pričalo kako je sve u najboljem redu i kako nismo u banani, a onda je uslijedio gospodarski pad koji se ni do danas nije zaustavio, ali i dalje slušamo kako samo što nismo izašli iz krize, ali nažalost mi smo previše tupi da to vidimo.

Pokušaji pametnih i stručnih pojedinaca koji situaciju prikazuju na realan način gotovo se zanemaruju i minoriziraju, a to su ljudi koji od svega ovoga nemaju koristi, već im je želja da se zemlja i njezino gospodarstvo pokrene u pozitivnom smjeru. Možda je ipak došao trenutak kada pošteno treba priznati pravo stanje stvari, ali teško je vjerovati, da će oni koji su zemlju doveli u ovu situaciju to i učiniti.