Teško je danas običnom građaninu shvatit kakva je zapravo financijska i gospodarska situacija u zemlji, jer informacije se dobivaju od predstavnika određenih interesnih skupina. Bankarski analitičari pričaju svoju priču, političari svoju ovisno o tome govore li predstavnici pozicije ili oporbe, sindikati iznose svoje podatke i tako redom, a nama preostaje da sami prema svojoj situaciji u kojoj se nalazimo donosimo zaključke kako nam je. Možda je to u konačnici i dobro jer je vrijeme da se prestanemo ponašati kao djeca kojoj trebaju staratelji koji će im reći što valja, a što ne. Godinama su razni autoriteti pokušavali misliti za nas, a sada je konačno došlo vrijeme, da sami donosimo zaključke.

Nezaposlenost je evidentna i možda je ipak sezonsko zapošljavanje malo uspori. Unutarnja nelikvidnost opet nesmiljeno prijeti i teško je očekivati neka poboljšanja na tom planu, a ona bi uvjerena sam mnogo značila za oporavak gospodarstva. Lanac neplaćanja se samo širi i povlači za sobom u nelikvidnost i one tvrtke koje su do jučer dobro i solventno poslovale. Sve više građana nije u stanju plaćati i podmirivati svoje kreditne obaveze, pa nije ni čudo što se svakim danom povećava broj nekretnina koje se iz tog razloga pojavljuju na dražbi. Postavlja se realno pitanje kako to da banke ne nalaze za potrebno pomoći svojim komitentima i dogovoriti odgode plaćanja kredita umjesto da im krov nad glavom stavljaju na bubanj. Pitanje je još zanimljivije ako znamo da se kreditna zaduženost smanjuje i to upravo iz razloga nesigurnosti koju građani osjećaju, a banke koliko znamo imaju povelike rezerve novca koji im je trenutačno mrtvi kapital.

Neki dan sam slušala jednu diskusiju obilatu raznim idejama o potezima koje je potrebno poduzeti za izlazak iz ove situacije. Moram priznati bilo je tu i dobrih prijedloga, ali postavlja se pitanje, da li će oni koji te prijedloge trebaju razmotriti razmišljaju o njima ili bolje rečeno da li su uopće upoznati sa njima, a trebali bi biti. Dosta je bilo grebanja po površini problema, jer to ne rješava situaciju. Potreban je hitan konsenzus svih zainteresiranih za rješavanje gospodarske situacije bez obzira na stranačku ili neku drugu pripadnost, jer samo hitnim djelovanjem možemo se izvući iz krize. Očekivati, da će nas spasiti turistička sezona doista bi bilo neozbiljno, jer ona će nam pomoći, ali neće riješiti probleme koji se gomilaju godinama.