Popriličan broj godina pratim kretanje cijena dionica i stanje indexa na stranim burzama, a posljednjih nekoliko godina pratim i kretanja na Zagrebačkoj burzi. Činim to isključivo zbog svoje informiranosti, jer je to jedan od pokazatelja stanja gospodarstva u pojedinim državama, a osobito na globalnom tržištu. Često puta to i nisu informacije koje ukazuju na pravo stanje, jer kada u igru stupe razni mešetari i fondovi teško je predvidjeti daljnji razvoj trgovanja dionica, ali to je tako i tu pomoći nema.

 

Veoma rano još u djetinjstvu saznala sam nešto o toj temi, jer su moji predci još početkom prošlog stoljeća svoja sredstva ulagali u dionice ili kako su ih oni zvali "akcije". Imala sam priliku i vidjeti te papire kojima su oni dokazivali svoje vlasništvo u neko prošlo vrijeme, a ne preko brokera kao danas. Bili su to lijepi papiri koji osim tog lijepog izgleda nisu imali nikakvu vrijednost. Naime postali su što zbog političko-gospodarske situacije, a što zbog ratova običan bezvrijedni papir. Kako potječemo iz Slavonije oni su uglavnom kupovali dionice tadašnje Bate današnjeg Borova i raznih tvrtki iz Osijeka. Kako bilo da bilo i onda se događalo ovo što se događa i danas malo se dobivalo, a bome se i gubilo na takvim ulaganjima.

 

Osobno nikada nisam kupila ni jednu dionicu unatoč primamljivim uvjetima koje je Vlada nudila građanima, ali činilo je to i čini i danas dosta ljudi koje poznajem. Cijela igra išla je uglavnom dobro do prije malo više od dvije godine, a onda potop. Tko je na vrijeme prodao ponešto je i spasio, a oni koji su vrijednosnice zadržali moraju čekati bolja vremena kako bi povratili svoja ulaganja. Slična je situacija i sa ulaganjima u bankarske fondove. Ulaganja u dionice i fondove kod nas nemaju neka ozbiljna ekonomska pravila, jer da je to tako ne bi se dogodila rasprodaja na Zagrebačkoj burzi u prošli ponedjeljak i pad vrijednosti koja barem po mojem mišljenju nemaju opravdanja. Zanimljiva je činjenica kako se nitko od onih koji prodaju nije zapitao zašto neki drugi munjevito kupuju njihove dionice.

 

Kako inače tumačiti pad cijena i rasprodaju dionica T-coma ili recimo Podravke, Ine i nekih drugih ako znamo da nemaju apsolutno nikakve veze sa globalnim financijskim tržištem kao uostalom ni veliki dio našeg gospodarstva, pa nisu ni postojali ozbiljni razlozi za takvim potezima. Ponekad mi se čini da nedovoljno pratimo domaća, ali i svjetska gospodarska kretanja i podliježemo potezima mešetara koji svojim potezima izazivaju pad vrijednosti dionica, a onda ih kupuju po nižim cijenama kako bi kasnije povećali svoju dobit. Nama je glavna prepreka što se tiče gospodarstva politika koja nikako ne dozvoljava ojačavanje privatnog sektora i kada ta prepreka nestane sigurno će biti i veća sigurnost za sve one koji žele svoj novac ulagati u dionice i fondove.