Pogledajmo malo taj podatak i pokušajmo ga analizirati. Ako uzmemo da je cca 100.000 ovrha vezano uz tvrtke i obrte ostaje nam 500.000 ovrha direktno nad građanima ove ljepe naše. Prosječna hrvatska obitelj broji između 3.5 i 4 osobe. Ako to uzmemo u obzir i povežemo sa ovih pola miliona ovrha nad građanima dolazimo da je ovrhama trenuto opterečeno negdje oko 2.000.000 hrvatski građana.
Dodamo li na to da je među ovih 100.000 tvrtki i obrta zaposleno cca 200.000 ljudi dolazimo do nove cifre da dio obiteljskih primanja ne prima ili ih teško ili sa kašnjenjem prima jos cca 1.000.000 ljudi koji rade u ovršenim tvrtkama, a onda na kraju dolazimo do porazne brojke od 3.000.000 hrvatskih građana koji su u financijskim problemima.

i što čemo sada ?

Uvjek i za sve postoji rješenje ali je pitanje vremena potrebnog da bi se problem rješio. Nažalost mi nemamo vremena, ovo društvo je na rubu financijskog ponora. Stoga trebali bismo ako ništa drugo početi gasiti vatru, ali kako. Gašenje vatre bilo bi trenutno prekidanje svih nepotrebnih troškova, sasjecanje potrošnje ne u korijenima vec ispod njih. Ali, dali država koja je svoj razvoj posljednjih 15 godina bazirala na potrošnji svojih građana odjednom može prestati trošiti novac ?

Teško, svako zatvaranje pipe građana zatvara svakog dana nekoliko desetaka radnih mjesta, umanjuje prihode od pdv-a i ostalih poreza pa ubija punjenje državnog proračuna, povečava broj ljudi koji nemogu dobiti kredite pa banke pooštravaju uvjete za one koji bih možda još i mogli dobiti.

Sve ovo ima neko rješenje i u idučih nekoliko dana pokušati ću razmišljati o tome i sa vama dijeliti svoje misli.

Dugo me nije bilo ali eto došlo je vrijeme da se misli dijele.