Pojavom globalne krize na samom početku zavladala je panika u bankama. Prvo je zahvaćen bankarski sustav SAD-a koji je i generirao krizu u tom sektoru, a zatim se proširio na ostale djelatnosti. Panika je zahvatila više građane najviše pogođene događajima i bankrotima koji su uslijedili nego bankare. Oni su po staroj navici računali, da država neće dozvoliti njihovu propast, a u tome i nisu pogriješili. Možda nije loše podsjetiti se njihovog neodgovornog ponašanja nakon što je američka država krenula u sanaciju njihovih banaka, a oni su krenuli na skupe godišnje odmore i počeli sami sebi dijeliti velike bonuse za radne zasluge. Tako su bankari pokazali sve svoje i ljudske i poslovne kvalitete i karakter.

Srećom mi smo se našli u tom segmentu u nešto povoljnijem položaju zahvaljujući unaprijed uvedenim mjerama Hrvatske narodne banke i njezinog guvernera koji je predvidio razvoj mogućih scenarija u bankarskom sektoru. Istini za volju pojavile su se neke negativne posljedice za građane, ali i za gospodarstvo, a to je početak povećanja kamata na kredite što je za mnoge postalo veoma veliko optrećenje. Ruku pod ruku sa tom mjerom išli su i stroži kriteriji za dodjeljivanje novih kredita. Donijelo je to smanjivanje broja uzetih kredita i zbog kamata, ali i zbog straha od onoga što nas čeka u daljnjem razvoju situacije s aktualnom krizom. Posljedice nisu male. Rezultirale su smanjenom proizvodnjom u pojedinim gospodarskim granama, ali i smanjenom potrošnjom od strane građana, ali i gospodarskih subjekata koji su na sve moguće načine nastojali rezati sve moguće troškove poslovanja.

Došao je i jedan period u kojem je krenula priča kako je povećanjem kamata na štednju u Hrvatskoj ona postala veoma interesantna i stranim štedišama, jer su kod nas dobivali veće kamate nego u svojim zemljama. Veoma lijepo našim su ljudima rasle kamate po kreditima, a tim je novcem plaćena veća kamata na štednju stranaca. Koliko je to bila priča, a koliko istina teško je reći. Ostaje samo činjenica o desetak tisuća neprodanih stanova, jer nepovoljni krediti, ali i socijalna nesigurnost samo su pogodovali takvoj situaciji. Ništa bolje nisu prošli ni drugi kako građevinski tako i ostali sektori gospodarstva i za ispravljanje grešaka koje su učinjene ili bolje rečeno za nepoduzimanje potrebnih mjera za oživljavanje gospodarstva potrebna su brza rješenja i unatoč tome oporavak će biti težak.

Ovih su se dana ponovo počele javljati banke. Smanjuju kamate na nove stambene kredite, a učiniti će to i sa starima za nekoliko mjeseci. Kamate su rasle daleko više nego što su sada smanjene, ali mi smo na te sisteme navikli. Uzmite samo kao primjer poskupljenje i pojeftinjenje goriva. Poskupljuje uvijek više nego što nakon toga pojeftini. Zanimljiva je i briga bankara za građana koji ulaze u kredite kreditnim karticama. Sada su ih počeli uvjeravati da su krediti po kreditnim karticama najskuplji krediti i nude im pomoć. Ona se sastoji u podizanju kredita kojima se podmiruju krediti na karticama. Doista dirljivo, jer iz iskustva znam, da bankovni službenici ne propuštaju podsjetiti one koji uglavnom ne koriste te kredite, da ih mogu koristiti kao da to svaki vlasnik kartice bez njih ne zna. Možda je još dirljivija briga bankara kada upozoravaju građane koristeći besplatno medije, da je potrebno štedjeti, kako treba voditi računa da se kupuje samo ono što nam doista treba i slično. Govore oni to u situaciji kada nam upravo daljnja sudbina gospodarstva, a zatim i ako baš želimo biti realni proračuna ovisi o potrošnji koja će generirati proizvodnju. Doista čovjek mora biti naivan, pa da povjeruje u njihovu ozbiljnu brigu o građanima, jer lakše je povjerovati da oni to rade zbog sebe i svojeg profita. Ne kaže narod badava «Ne laje pas radi sela nego radi sebe.»