Uzbuna koju je izazvalo jačanje CHF kod mnogih korisnika kredita u toj valuti samo je bila jedna od popratnih pojava u financijskom sektoru. Briga onih koji su podigli kredite u toj valuti daleko je manja od onih koje očekuju Švicarsku. Naime prema dostupnim podacima banke u toj zemlji su u ozbiljnoj krizi i očekuje se otpuštanje ni manje ni više nego 10.000 zaposlenih u njima. Rezultat je to sve većeg nepovjerenja u Švicarski bankovni sustav koji je do nedavno štitio imena i račune onih koji su držali novac u njihovim bankama, a nakon ukidanja te povjerljivosti podataka znatno su pali i štedni ulozi. Kako će Švicarska riješiti ovu nimalo ugodnu situaciju teško je predvidjeti, ali ostaje činjenica kako se i taj dosada neprikosnoveni bankarski sustav pridružio ostalim bankarskim sustavima u svijetu i pomalo klizi prema dolje.

 

Europu opet muči situacija u euro-zoni. Posljednjih se dana mogu slušati različite prognoze o budućnosti eura. Dok jedni tvrde kako su za takvo stanje krive rastrošne zemlje koje nisu poštivale financijsku disciplinu, a to su uglavnom mediteranske zemlje prevladava i mišljenje kako su za situaciju krivi i sjevernjaci koji nisu spremni zajedničkim snagama pomoći izvlačenju iz krize i rješavanju pitanja opstanka euro-zone, a sve zbog svojih osobnih interesa. Teško je reći koga treba za sve kriviti, ali ostaje činjenica, da se nije dovoljno vodilo računa o potrebnoj financijskoj disciplini. Svi su bili disciplinirani do ulaska u euro-zonu, a nakon toga su zaboravili da neodgovorno ponašanje na kraju dolazi na naplatu, ali ne samo njima nego i štedljivim i discipliniranim članicama tog financijskog tržišta.

 

Konačno se u cijelu priču umiješao se i MMF koji smatra da pod hitno treba pomoći euro-zonu jakom financijskom injekcijom, pa u tom smislu i predlaže konkretne mjere. Klaus Regling čelnik Europskog fonda za financijsku stabilnost smatra da će kriza u euro-zoni biti prevladana u sljedeće dvije godine. Svoj optimizam temelji na početku uvođenja financijske discipline koju su počele provoditi sve zemlje zone, a neke pogođene krizom već se prema njegovom mišljenju i oporavljaju. Smatra da je i inače financijska situacija u euro-zoni daleko povoljnija od one u SAD, jer euro-zona ima deficit tri puta manji od onog američkog.

 

Što će se doista dalje događati teško je predvidjeti, ali ostaje činjenica, da bi ukidanjem eura za dosadašnje članice zone bio teški udarac. Uvođenje nacionalnih valuta predstavljao bi doista jedan skup i kompliciran posao, a ni posljedice međusobnog obračunavanja koliko tko kome duguje ne bi bile male, a svakako niti jeftine. Stoga treba očekivati, da će sve snage biti usmjerene na očuvanje eura i euro-zone.