Tko su oni koji jednim potezom pera određuju sudbinu milijuna ljudi, a dosada im se nisu suprotstavili najmoćniji političari svijeta. Tko upravlja kreditnim agencijama koje zamjenom jednog + u – tjeraju na prosjački štap ili ulice milijune ljudi. Zašto im konačno netko ne kaže da se njihova igra sa bonitetom pojedinih država jednog dana naprosto može okrenuti protiv njih samih? Zašto im nije jasno da postoji granica preko koje nije moguće prijeći i da onda oni mogu postati žrtve svoje vlastite monetarne politike koju sa toliko žara kao svjetski žandar nameću cijelim nacijama. Naravno njihovi su vlasnici moćne banke, ali to što su se toliko osilili da vjeruju da im nitko nije u stanju stati na kraj već se sutra može promijeniti.

 

Realno gledajući kada dotjeraju svoj presing do kraja očekuje ih jednostavno situacija da više nikoga neće zanimati njihove preskupe usluge. Materijal puca kada dođe do njegove prenapregnutosti i to će se dogoditi sa zemljama koje strpljivo trpe sve ono što im se tobože u njihovom interesu nameće. Doći će i to veoma uskoro dan kada će im konačno netko reći: Gospodo hvala, ali mi možemo i bez vas, jer vi ste svojom nefleksibilnošću uništili sve što ste mogli, pa svoje usluge ubuduće možete plasirati na nekom drugom planetu.

 

Zanimljivo je da se recimo oko problema sa eurom u EU moglo slušati i prognoze kako nama u Europi prijete nemiri, a nakon toga i ratni sukobi. Možda financijska elita vidi novi način zgrtanja profita upravo na prolijevanju krvi svojih žrtava koje su sistematski osiromašili svojim potezima, a onda pokušali disciplinirati prema svom receptu. Svima je jasno odakle je počela kriza, pa bi ipak bio red da i tamo ima svoj finale, a ne kod nas koji smo samo kako bi se reklo vojničkim žargonom kolateralne žrtve.