Nikada kraja pričama o unutrašnjem dugu koji predstavlja ozbiljnu kočnicu gospodarstvu. Mjesecima se govori o konačnom rješavanju problema poduzeća koja su duže vremena u blokadi, ali rješavanje tog problema stečajevima koja se najavljuju ide puževim korakom. Gotovo je nemoguće saznati strukturu dugovanja tih tvrtki, ali iza svega se po svoj prilici krije činjenica da oni duguju najviše upravo državi.

 

Ukoliko se pitate kako je to moguće odgovor je veoma jednostavan. Kada neka tvrtka padne u blokadu i ne pronađe načina da se izvuče iz krize uglavnom u popriličnom broju slučajeva njezina potraživanja su veća od dugovanja, ali samo privremeno. Zašto privremeno? Odgovor je veoma jednostavan. Kako u momentu blokade postoji dug prema državi on se prvi i naplaćuje, a istovremeno se samo pripisuju kamate kako redovne tako i zatezne i time se povećava dug iz godine u godinu, ali po prilici ostaje činjenica da je upravo država ta koja generira unutrašnji dug i nelikvidnost iako je realno gledajući naplatila svoja potraživanja.

 

Priče o tome kako država na sve moguće načine nastoji pomoći poduzetnicima koji se nađu u problemima odobravanjem obročnih otplata dugovanja doista je upitna, jer nekim poduzetnicima koji su podnijeli zahtjeve za takvim plaćanjem poreznici odbijaju čekati rješenje tih zahtjeva i jednostavno bezobzirno to ignoriraju stavljajući ovrhe prije nego je doneseno ovakvo ili onakvo rješenje. Radi li se tu o samovolji ili možda o nekoj internoj uputi teško je reći, ali da se doista netko trudi pomoći ljudima u malim i srednjim poduzećima stvari bi izgledale drugačije.

 

Činjenica da upravo mali i srednji poslodavci zapošljavaju najveći broj uposlenih, ali nikoga nije previše briga za njih. Zašto samo veliki imaju mogućnost dogovaranja, pa čak navodno i opraštanja dugovanja, a male se gazi na svakom koraku. Želi li državni aparat srediti stvari doista je potrebno pod hitno ugasiti mrtve tvrtke i konačno ih poslati u stečaj, pa će onda biti poznata stvarna cifra koja predstavlja unutrašnji dug, ali po svemu sudeći i to se neće brzo dogoditi, jer u fokusu političara su samo predstojeći izbori i potezi za koje smatraju da će im donijeti glasove.