Gotovo barem jednom tjedno možemo pročitati ili slušati o problemu kašnjenja u podmirivanju dugovanja. Problem postaje iz godine u godinu sve veći i generira sve veću nelikvidnost. Poduzetnici sve teže podnose ovu situaciju koja ih dovodi gotovo na granice bankrota. Mislim da nije potrebno tumačiti funkcioniranje ovog lanca neplaćanja, jer je on uglavnom svima poznat. Međutim moram naglasiti da se u vremenu gospodarske krize obveza plaćanja pokazuje ključnom, jer je likvidnost tvrtki neophodna.

Kada govorimo o unutrašnjem dugu uglavnom se bavimo sami sobom i ne razmišljmo kako taj problem mući i druge zemlje. Europska komisija pritisnuta tim problemom, predložila je sankcioniranje kašnjenja u podmirivanju dugova. Iako je u prvi tren izgledalo, da će se primjeniti puno oštrije sankcije Komisija je izmjenila tek dio u Direktivi o zakašnjelim plaćanjima iz 2000. godine.

Direktiva je dio zajedničke pravne stečevine i obvezuje sve članice EU, da ih uvrste u svoje zakonodavstvo, a to znači da će i Hrvatska morati poštivati te odredbe i unijeti ih u svoje zakone, zbog primjene nakon ulaska u EU.

Povjerenik za industriju i poduzetništvo EU Guenter Verheugen iznio je za sve one koji nisu upoznati sa stanjem u EU zanimljivu činjenicu, a to je da su administracije od državnih do lokalnih, a tu ne izuzima ni institucije EU najgore platiše. Dosada smo sigurno svi vjerovali, sa se to može događati samo kod nas, ali evo ima toga i u EU.

No vratimo se najavljenim promjenama u Direktivi. Glavnina izmjena je u tome što se svi računi moraju plaćati u roku od 30 dana. U slučaju kašnjenja, ako se radi i o jednom danu kažnjava se neplatiša kompenzacijom od 5 posto plus kamate. Tvrtke imaju pravo tražiti i naknadu svih troškova procedure. Privatnim tvrtkama ostaje i dalje mogućnost, da međusobno ugovaraju drugačije uvjete plaćanja, ali se to ne može odnositi na ugovore sklopljene između tvrtki i državnih institucija.

Prema sadašnjim podacima javnom sektoru EU je potrebno 65 i 180, pa i više dana da izvrše plaćanje. Uglavnom radi se o bilijunima eura nepodmirenih dugova, jer je sitem neplaćanja u roku u nekim zamljama ukorijenjen u kulturu poslovanja. Sve su to razlozi koji su natjerali Komisiju, da novim mjerama gospodarstvu vrati potrebnu brzinu novčanog krvotoka, a to omogućuje samo jednostavan i efikasan sustav kažnjavanja loših platiša bez mnogo komplikacija. Tvrtke dužnici kao i javni sektor ostali bi bez beskamatnog kreditiranja, a to i jest neplaćanje računa od iduće godine, jer EK šalje paket s postroženim odredbama Direktive u hitan postupak.

Dakle izmjenama u Direktivi sa 31 danom od dostave računa, sve javne institucije obvezno će plaćati kamate i sve ostale troškove, a privatne će tvrtke biti toga oslobođene, ako su tako međusobno ugovorom odredile.

Sigurno je da će ove odredbe za velik broj tvrtki u Hrvatskoj, pogotovo za one koje posluju s državnim organima i institucijama biti dobrodošle, već samom aplikacijom Direktive o zakašnjelom plaćanju. Kašnjenje sa plaćanjem sigurno je težak udarac za male i srednje poduzetnike, pa će i njih promjene koje donosi Direktiva EK sigurno obradovati.