Koliko ste se puta naljutili, jer imate problema u zajedničkoj zgradi sa stanarima tj. vlasnicima stanova koji ne plaćaju redovito svoje obaveze za pričuvu. Pretpostavljam mnogo puta. Svi eventualni radovi ovakvim ponašanjem dolaze u pitanje osim obaveznog održavanja što posebno pogađa vlasnike u starijim zgradama. Slična je situacija i sa EU. Zajednička moneta euro dolazi sve više u pitanje i to upravo iz razloga što se pojedine članice euro-zone nisu držale zacrtane fiskalne politike i tako su dovele u nezavidan položaj ne samo sebe nego i sve ostale zemlje.

 

Znam mnogi će naći opravdanje za takav postupak u krizi koja se iz SAD-a prelila i u Europu, ali zar je baš doista tako. Naravno da nije, jer sada dolazimo do one konstatacije koju smo imali prilike slušati u bivšoj državi kako jedni rade, a drugi troše. Naravno nije to baš tako jednostavno, jer ima mnogo elemenata koje bi trebalo uzeti u obzir kada govorimo o neravnopravnom odnosu pojedinih članica jedne zajednice. Ipak postavlja se pitanje postoji li način da EU riješi ovaj gorući problem i da euro opstane, a da to ne budu euro-obveznice koje predlaže Europska komisija, kao jedino moguće efikasno rješenje.

 

Naravno da bi euro-obveznice olakšale život zemljama koje su prezadužene i za koje malo tko vidi pravi izlaz iz financijske krize, ali istovremeno to bi značilo gubitak za zemlje koje su poštivale financijsku disciplinu. Pomogle su one u rješavanju ove situacije i prije, ali sada im prijeti opasnost da se i one nađu u nepovoljnom položaju koji nisu izazvale svojim ponašanjem i tu dolazimo do one situacije na početku, da jedni savjesno izvršavaju svoje obaveze, a drugi o njima uopće ne vode računa.

 

Postavlja se pitanje da li bi doista recimo Njemačka trebala pristati na euro-obveznice i time dozvoliti smanjivanje kreditnog rejtinga sa dosadašnjih AAA na manji i tako izgubiti mogućnost dobivanja kredita sa povoljnijim kamatama zato što to tako žele euro-birokrati koji u ovoj mogućnosti vide jedini način spašavanja eura. Naravno oni predlažu i neke mehanizme koji bi trebali pružiti zaštitu ostalim financijski stabilnim zemljama, ali zar se to nije predviđalo i prilikom uvođenja eura, pa ipak vidimo kako je sve u konačnici ispalo. Možda je ipak došao trenutak da se ozbiljno promisli o tome kakve to perspektive ima euro u budućnosti i postoje li uopće nade u njegov opstanak.