Ovih je dana uz sve ostalo što negativno pogađa građane, a sve sa ciljem pokretanja gospodarstva na dnevnom redu i očekivanje poskupljenja struje i grijanja. Komunalije ne da poskupljuju posljednjih godina, već naprosto luduju, ako ne vjerujete pogledajte račune unazad dvije tri godine i sve će vam biti jasno. Svi kao posluju loše ili trebaju ulagati u infrastrukturne projekte, pa i cijene moraju ići gore. Dakako ima nešto i u povećanju cijena energenata na svjetskoj razini, ali kada te cijene padnu mi to ne osjetimo.

Možda bi trebalo sada konačno utvrditi, a zašto se reklamiraju državna javna poduzeća i tvrtke isto kao i one u vlasništvu lokalnih jedinica koje su i inače monopolisti. Oglašavaju se kao da imaju konkurenciju i to opravdavaju besmislenim argumentima koji nikako ne odgovaraju činjenicama. Zašto se to događa u vrijeme krize kada se građanima gotovo svako malo nameću neke nove financijske obaveze teško je odgovoriti. Isto se događa i sa gospodarstvom koje još malo pa neće moći ni zamisliti bilo kakvu mogućnost reklamiranja svojih proizvoda. Rezultat toga su milijuni kuna koje smo mi uplatili, a gospoda iz javnih poduzeća ih nemilosrdno i bespotrebno troše.

Drugi je problem o kojem malo tko želi govoriti financiranje raznih udruga svih profila. Potpuno nepojmljivo, da se u doba krize novac samo tako dijeli. Znam mnogi će reći, pa i udruge moraju živjeti. Slažem se, ali ne od novca koji plaćaju građani koji u ovoj situaciji sve teže izlaze na kraj sa neophodnim troškovima života. Jeste li možda ikada imali priliku čuti da je neko od tih monopolista siromašnim građanima oprostio dug? Naravno da niste, jer svi moramo platiti ono što smo potrošili, ali bilo bi krajnje vrijeme da se donese odluka kojom bi se tim poduzećima onemogućilo rasipanje našeg novca. Znači li to da nakon toga neki ljudi više neće sjediti u rukovodstvima nekih klubova, vjerojatno da, ali ako žele nekome davati novac neka ga daju iz svoje lisnice.