Planirajući lagano nove poslove za svaki sam polako počeo raditi i financijske planove. Naravno kada čovjek nešto računa od početka dobije uvid u neke realnosti koje vremenom i zaboravi.
Pa tako sam na podlozi postojeće tvrtke došao do računice da od ukupnih mjesečnih prihoda 63 % odlazi državi.

Kako? Pa obzirom da smo uslužna tvrtka i skoro i da nemamo ulaznog pdv-a odmah možemo odbiti 23 %. Na to naravno odbijemo i davanja na plače što u našem slučaju iznosi cca 30% mjesečnih prihoda. Pa kada na to dodamo parafiskalne namete i davanja koje kakvim komorama te akontaciju dobiti za tekuću godinu, i obračun 20 % buduće dobiti na razliku koja ostane, došli smo do gore navedene cifre. Krasna računica zar ne.

Sada se postavlja pitanje, pa kako ? Kako sa takvom računicom poslovati ?

A sve ovo kreče od knjigovodstvenih standarda države. Za početak idemo od stope pdv-a. U uređenim državama stope na slične uslužne djelatnosti u kojima je većina prihoda ostvarena isključivo radom uposlenika koji su i osnovno sredstvo i dugotrajna imovina i sve što jedna tvrtka ima da bi poslovala, stopa pdv-a je fiksna i umanjena. Primjer Švicarska, stopa pdv-a je dogovorna i u većini slučajeva iznosi fiksno 4 %. To je pdv koji obračunate na svoje izlazne račune ali zato nemate pravo odbiti ulazni pdv ako ga imate. Što bi u našem slučaju bilo više nego povoljno. Drugo, pdv se plača po obračunu po naplati. Nikako se ne plača po izdanom računu. Navedeni standard je ne samo pošten prema poduzetniku već je i realan za knjigovodstvo državnog proračuna, koji ima pravu sliku potraživanja. Navedenim standardom izbjegava se mogućnost da pojedini poduzetnici profitiraju na osnovu “kolekcionarstva”. “Kolekcionarstvo”, izraz nama poznat kao poduzetništvo 12 mjeseca u godini kada vam potencijalni klijenti prihvaćaju ponude i iako im niste nudili avans traže da plate avansom i inzistiraju na računu. Naravno proći će puno vremena dok na uspijete taj isti računu koji nikada nije plaćen dobiti nazad. Ako ga ikada i dobijete. U međuvremenu vama je nastala obveza plaćanja pdv-a, i pomogao vam bog ako kasnite. Kamate na kašnjenje su više nego netransparentne.

Tu je vezan još jedan standard državnog knjigovodstva koji kaže, nema obračuna kamata, ne možete ga zasebno dobiti, postoji isključivo iznosi sa pripisanim kamatama do plaćanja. Ne postoji ništa po čemu biste mogli vidjeti od kojeg dana, koliko kamata za što vam je obračunata i kada je pripisana glavnici. Ovdje postoji kuriozitet koji su ljudi koji su morali kasniti sa plaćanje u dobrom dijelu slučajeva potvrdili da im je kamata po njihovom obračuni iznosila godišnje 48 %. Teško bi se to moglo raspetljati bez jače ekipe financijskih vještaka.

Nadalje još jedan vrlo popularan standard u nas, je plaćanje akontacije na dobiti tekuće godine. Dakle od dana podnošenja porezne prijave, kreče vam i obveza plaćanja akontacija na dobit godine koja je tek u svom prvom kvartalu !!!! ??????
A što kada uvidite da će vam dobiti u tekućoj godini biti manja od onog što je procijenila porezna uprava ili je uopće nećete imati. Nažalost dodati ću samo i ovo, knjigovodstveni standard određuje i plaćanje kamata na kašnjenje uplata po akontaciji.

Dodati ću još jedan primjer logičnog državnog knjigovodstva. Obrtnik ste, imate zaposlene, imate obvezu plaćanja davanja na plače zaposlenih, ali svaki mjesec ta davanja možete knjižiti u trošak samo ako ste ih uplatili. Ukoliko kasnite i nedao bog pređete sa plaćanjem u sljedeću godinu. Te uplate će vam biti knjižene tek sljedeće godine. Pa ćete tako za prošlu godinu imati manje rashode time veće prihode koji se oporezuju po stopama poreza na dohodak. A kada sljedeće godine to platite možete biti gubitaš za navedeni iznos, naravno da vam to nitko neće obračunati za povrat preplaćenog poreza. A da sve to još ljepše zvuči, obrtnik odgovara privatnom imovinom i od navedenog duga nikada nećete moći pobjeći, kad tad ćete ta potraživanja države morati podmiriti. A zašto ih onda ne možete odbiti kada vam je obveza nastala ?

Pa svi ovi standardi i slični kojih ima i nisam ih spomenuo, ovu državu vode u pravcu financijske propasti. I da ne bude lakše, prije nego država propadne, propasti će puno potencijalno dobrih tvrtki, koje nisu mogle izdržati pritisak ovakvog sistema, za koji jednostavno nema drugog imena do već “državno kamatarenje”.

Kada netko ozbiljno krene mijenjati standarde knjigovodstva i dovede ih na poštene i transparentne nivoe, tog trena lančanom reakcijom početi će se mijenjati i ostale stvari koji poduzetništvo čine skoro pa nemogućim ovom vremenu i dijelu planeta.