Jedna od zadnjih najava vlade jeste "uvođenje reda" među poduzetnike kojima je računu duže vrijeme u blokadi. Konačno su stečeni uvjeti za uvođenje mjere pokretanja skraćenih stečajeva. Slažem se, ali samo sa idejom. Naime meni ta izjava u kontekstu "uvođenja reda" ne zvuči kao nešto što će pomoći poduzetnicima već kao novi sustav odnosa spram onih koji nisu imali sreće. Posljednjih 7godina bile su za puno poduzetnika vrlo razočaravajuće. Teško je izračunati ali ja ću krenuti od toga da je najmanje 30 % prihoda poduzetnika nestalo u nenaplaćenim potraživanjima.

Dakle ljudi su radili njihove tvrtke ostvarivale prihode ali nisu svi prihodi sjedali na račun poduzetnika. Iako nisu legli na račun svejedno su ti prihodi bili obračunati u godišnjim poreznim prijavama. Iako nisu sjedali na račun prihodi pdv je ipak trebalo obračunati i platiti. Ali nisu svi uspjeli financirati svoje tvrtke ostatkom prihoda. Poduzetnici su živjeli i radili u nadi da će doći bolja vremena i da će uz malo sreće i ono što imaju na papiru doći i na račun tvrtke. Ali nažalost stigla je i ta 2009 godina. Godina otrežnjenja. Tvrtke su došle do svoga kraja, poduzetnici su potrošili rezerve, prodali ako su imali što, rasturili ako su štogod naslijedili i na kraju ipak morali zatvoriti vrata, otpustiti svoje zaposlenike i uhvatiti se u koštac sa budućnosti. Ovdje ćemo napraviti pauzu pa se vratiti kasnije.

Prošle godine vlada je donijela odluku koja je načelno zamišljena kao mehanizam zaštite vjerovnika a među njima najvećeg vjerovnika same države. Naime od kraja godine osoba koja posjeduje 5 % udjela u tvrtki koja duguje državi sa bilo kojeg osnova dali poreza ili drugih davanja ne može otvoriti niti imati udjele u novo otvaranoj tvrtki. I kada tu odluku stavimo u kontekst poduzetnika i onih drugih koji su situaciju posljednjih godina koristili da se okoriste financijski na štetu drugih onda to nije isto. Ali za državu ipak jeste. Dakle uvijek postoji onih koji kao "som love u mutnom", radi kojih treba postojati sustav kontrole i zaštite ali zar postojeći zakoni i propisi to nisu. Što ovaj novi propis donosi poduzetniku koji jednostavno nije imao sreće, koji nije uspio naplatiti svoja potraživanja koji je uredno prijavljivao plače svojih radnika koji nije muljao sa pdv-om. Pa donosi mu samo jedno, znanje da se on vrlo teško ili nikako i nikada neće vratiti poduzetništvu. Da svaka njegova nova ideja ne znači ništa jer je ne može realizirati u ovoj državi. Ali to pustimo na stranu o tome ću koji drugi put.

Vratimo se sada činjenici da je masa poduzetnika došla do svog financijskog kraja. Da su njihove tvrtke u blokadi, bez novaca, bez prihoda, da im je u bilancama prikazan prihod iako novac nisu nikada vidjeli na računu, da duguju državi i da državi duguju kamatu za koju svi kažu da samo nebo zna koliko ona iznosi godišnje, da duguju dobavljačima i bankama i na kraju da su privatno financijski zgaženi. I što sada ? Sada ćemo početi uvoditi reda među takve. Sada "nećemo osmisliti skraćeni stečaj" da bi takvi ljudi koji se možda i žele nastaviti boriti i pokretati nove projekte kojim bi konačno postigli uspjeh kao poduzetnici, već ćemo i "prave" i "somove" strpati u isti koš i osmisliti kako iz njih izvući svaku kunu glavnice ali još i slađe kamate. Eto meni to tako zvuči "uvesti ćemo reda"

Nažalost "somovi koji su lovili u mutnom" vrlo vjerojatno su dovoljno love zamrčili i kada dođe potreba oni će se imati čime izvući a ovi nadobudni koji su se borili i nadali e ti će ponovo platiti ceh za sve.

I da se vratimo gore na početak, imajući sve ove činjenice uključene u procjenu postaviti ću vam pitanja, ako prosječni poduzetnik ima 100.000,00 kn duga, ima 40 godina života, ima srednju višu ili visoku stručnu spremu, ima prosječan hrvatski životopis. Koliko će mu trebati da nađe posao ? Koliko će mu biti plača kada nađe? Koliko mu je vremena potrebno da uz prosječnu hrvatsku plaču, sakupi i vrati ovih gore navedenih 100.000,00 kn ?

Znadete li koliko morate platiti da biste otvorili stečaj?