Vrijeme krize uz već dobro poznat problem nelikvidnosti, nastale uslijed sve češće nemogućnosti, da se u što kraćem roku naplati potraživanje razvio je jednu kod nas novu djelatnost, a to je faktoring. Mnoge su tvrtke povjerovale, da je to način da rješe svoja nenaplaćena potraživanja, ali nakon kontakta sa nekom od banaka ili faktoring društava shvatili su da to nije instrument kojim će rješiti svoj problem. Faktoringom nije moguće rješavati krizne probleme, ali je moguće što prije doći do potrebnih sredstava na koja bi morali čekati i po nekoliko mjeseci.

Faktoring je namijenjen poslovnim subjektima koji imaju kvalitetna nedospjela potraživanja za isporučenu robu ili obavljene usluge. Nakon provjere boniteta kupca i svih ostalih relevantnih provjera pružaoc usluge faktoringa uplatiti će na račun tvrtke iznos od 80 do 90 posto vrijednosti fakture, naravno uz diskontnu stopu, a ostatak će biti uplaćen na datum dospijeća kada stignu sredstva kupca. Iako je danas faktoring instrument spašavanja likvidnosti, glavni igrači u tom poslu smatraju, da će smirivanjem krize tvrtke prihvatiti faktoring kao svoju trajnu politiku naplate potraživanja. Njihovo nas mišljenje nebi trebalo čuditi, jer znamo da se rokovi plaćanja sve više i više produžuju.

Iako faktoring društva i banke koje se njime bave stalno naglašavaju, da se oni bave isključivo otkupom nedospjelih potraživanja mnogima to još uvijek nije posve jasno. Dio poduzetnika smatra da bi faktoring bio rješenje za naplatu njihovih dospjelih potraživanja, no oni tu uslugu neće moći koristiti. Preostaje im da svoja potraživanja kao i do sada rješavaju putem suda, ali ostaje vječno pitanje da li će se u konačnici imati od koga i naplatiti.