Čemu kukanje od strane nositelja vladine gospodarske i monetarne politike, pa kriza nije baš i neka novost. Odavno su neke zemlje iz nje već izašle, a kod nas se nakon tvrdnji kako je sve u najboljem redu uporno ponavljalo da nema problema i sve će biti riješeno uz određene žrtve, ali bez ičije pomoći, jer krizu imamo sposobnosti sami rješavati .Zašto se onda treba čuditi manjku u proračunu koji iznosi 6,9 milijardi kuna, a to je skoro iznos koji je predviđen za cijelu ovu godinu kada znamo, da se one prave i neophodne mjere štednje nemaju namjeru tako skoro ni provoditi.

Vlada je donijela program i on je prihvaćen i od MMF-a i nekih ekonomista, ali ipak se trebalo početi i sa realizacijom. Konačno zar nije moguće odlučiti i konačno jasno i glasno reći kakav je to kapitalizam u kojem mi živimo? Potrebno je i reći kada će prestati to razbacivanje novca za koji se u konačnici i ne zna kamo je otišao. Više se vodi računa o krupnom kapitalu nego o malim i srednjim poduzetnicima koji generiraju i otvaraju nova radna mjesta, a što je najgore njih se odmah pričepi i zgazi kada se nađu u financijskim problemima ne svojom krivnjom nego krivnjom sustava koji im onemogućuje, da naplate svoja potraživanja po nekoliko godina i onda ih zakače obaveze sa svih strana. Nemaju oni mogućnosti dogovaranja oko odgode svojih dugovanja, a brojke o iznosu unutrašnjeg duga i nelikvidnosti sve govore.

Veliki mogu sebi priuštiti, da svoju robu naplate najkasnije u roku od 30 dana, ali svojim vjerovnicima plaćaju sa zakašnjenjem i po nekoliko mjeseci. Korištenje je to situacije u kojoj su proizvođači prisiljeni trpjeti takav tretman, jer moraju nekome plasirati svoju robu. Europa je već davno odredila rokove u kojima se dospjele obaveze prema vjerovnicima moraju platiti, a zatim idu kaznene kamate, a to je Europa u koju tako silno želimo ući što prije. Stoga bi već sada konačno trebalo odrediti pravila igre, ali kako kada ih se ne pridržavaju ni poduzeća u vlasništvu države.

Naprosto je nepodnošljiva lakoća sa kojom se i dalje ne želi krenuti u rezove koji su neophodni za izlazak iz krize. Možda ovaj put i ove kiše koje su poharale Slavoniju osvježe i glave onih koji trebaju voditi ovu zemlju, pa konačno shvate, da novac leži na sve strane oko nas, pa i na cesti kako to kaže narod samo ga treba podići. Potrebno je uzeti onima koji ga imaju, a ne sirotinji koja već godinama jedva preživljava i koja je i dosada bila prva na udaru krize, jer svima je već dosta korupcije, lopovluka, pogodovanja i kriminala kojima se unatoč stalnim obećajima o borbi protiv njega ne vidi kraj.