Odavno postoji uzrečica kako novac pokreće svijet. Koliko je ona ispravna pokazuje se u mnogim segmentima života. Možemo krenuti od osobnih iskustava i iskušenja vidljiva u našoj zemlji, pa se zatim osvrnuti na svjetske ekonomije koje danas u ovom globalnom svijetu dolaze u sve veće probleme koji se tiču novca. Više ekonomski moćne zemlje ne ovise samo o svom financijskom stanju, jer i najmanji potresi u relativno malim zemljama prijete rušenju moćnih divova. Dakako u tome im pomažu i razni špekulanti koji raznim financijskim makinacijama nastoje zaraditi novac na brzinu. Više nije pitanje kako spasiti samo jednu zemlju u ovom slučaju Grčku, već kako spasiti u Europi cijelu euro-zonu, a slobodno možemo reći i zemlje koje nisu članice EU, jer su njihova gospodarstva uglavnom vezana za euro.

Nikada se više neće ponoviti vrijeme u kojem su pojedine zemlje pokušavale živjeti u uvjerenju, da svoju ekonomiju mogu bazirati na partnerstvu sa jednom ili dvije zemlje zbog političkih razloga, jer danas im prijeti zbog takve izolacije neimaština i glad stanovništva, a to podrazumijeva, da se samo postavlja pitanje do kada će stanovništvo tolerirati takvu situaciju. Kriza eura pokazala je i da solidarnost i jedinstvo članica EU i nije baš potpuno skladno. Nama su te situacije poznate iz prošlosti kada smo se zajedno sa drugim zemljama regije nalazili u jednoj zemlji. Gotovo sve federalne jedinice smatrale su kako su one žrtve onih drugih i neprekidno je na repertoaru bilo pitanje tko daje više novaca u zajedničku blagajnu, te tko gradi i pomaže druge republike. Uglavnom svi su se osjećali oštećeni. Srećom danas više nitko nikoga ne može kriviti za svoju situaciju, ali po svemu sudeći svi smo u određenim problemima netko više netko manje i ne preostaje nam ništa drugo nego da ih sami rješavamo sa više ili manje uspjeha.

Zemlje euro-zone odlučile su ogromnim sredstvima zaštititi zajedničku valutu i pomoći Grčkoj, ali su predvidjeli i konačno donijeli mehanizme koji bi trebali osigurati da se ova situacije ne ponovi u budućnosti. Zadovoljstvo postignutim dogovorom i reagiranje svjetskih burzi nije trajalo dugo. Ponovo se pojavila sumnja u efikasnost poduzetih mjera i njihovu dostatnost, a time i opasnost od ponovnog slabljenja i rušenja eura. Dakle govoriti o svjetskoj solidarnosti gotovo je utopija, jer kako sam rekla na početku novac je onaj koji ima tu magičnu moć, da postaje zvijezda vodilja u ovom današnjem svijetu. Kakva će biti budućnost koju nam donosi gramzivost možda i nije tako nepredvidljiva, ali svakako nije ni za koga dobra. Samo je pitanje da li će to ikada biti shvaćeno od onih koji upravljaju centrima financijske moći.