Svi su napali na Marka Rakara i njegov "slučaj" ne plaćanja poreza. Komentari tipa "ukrao državi bla...bla.. bla.." sa svih strana. Neću komentirati odluke predsjednika Ive Josipovića o odustajanju na bazi navedenih napada kao niti na dodacima "on ima samo srednju spremu", ali moram napisati nešto što će možda nekome pojasniti što znači biti poduzetnik u HR.

Godina gospodnja 2004-2005, mala informatička tvrtka, bazirana na prodaji usluga, prihodi po po izdanim računima za 04g cca 5 mil kn. Stvarni prihodi na transakcijskom računu cca 2.2 mil kn. Prvi mjeseci 05g slično ali nenaplaćeno cca 1 mil kn. Da možda bude jasnije u godini i tri mjeseca nenaplaćeno 3.200.000,00 kn (tri milijuna dvjesto tisuća kuna). PDV iz navedenog razdoblja koji nikada nije vidio račun tvrtke cca 650.000,00 kn. 39 zaposlenih, prijavljenih, te redovna davanja za Regos preko 100.000 kn. I onda dolazi prva blokada, nakon toga počinje prava škola "Hrvatskog poduzetništva", prelijevanje iz šupljeg u prazno, hvatanja za slamčice i sve slično. Od 2005. godine ukupno samo na kamate koje su krenule sa prvom blokadom državi na navedeni dug koji nikada nije došao do računa tvrtke plaćeno dodatno cca 900.000,00 kn kamate što redovnih što zateznih.

Napravite matematiku sami. Da ne govorim da tri četvrtine onih koji su knjižili račune nisu postajali već nakon dvije godine. Da je masa njih zatvorila tvrtke na koje su imali poznate restorane i odmah otvorila nove, kao i druge slične ustanove, a naši računi su ostali nenaplaćeni. Da ni nakon zastare isti ne žele vratiti račune. Da od 20 sporova koje smo pokrenuli da naplatimo dugove, samo su dva riješena do današnjeg dana.

Na sreću da sam tj. smo imali veliku sreću pa je upalio drugi projekt, koji smo radili na drugoj strani. Pa smo uspjeli veliki dio duga riješiti od jednom, pozajmicama. Ali mi smo imali tu sreću. Neki drugi koji se upuste u poduzetničke vode nisu te sreće, pa nažalost u puno slučajeva, nemaju nikada više niti živaca niti hrabrosti krenuti još jednom, što bi možda rezultiralo uspjehom pa bi došli do kapitala sa kojim bi mogli vratiti dugove.

Ali ovo nije sve. Znadete li da je rok od 60 dana, za pokretanje stečaja, zakonski propisan, kada više vaša tvrtka ne može podmirivati dugovanja. Naime neki i blokadu dužu od 60 dana tumače tako, pa porezna uprava pokrene stečaj i što ćete onda. Naravno na sve to, zadnjih dana čuje da su protiv nekih direktora i vlasnika malih tvrtki u problemima, krenule i kaznene prijave zato što nisu pokrenuli stečaj u zakonski propisanom roku.

Jeste li znali da ako imate dug od cca 100.000 kn i krenete ga otplaćivati svakog mjeseca sa 2.400 kn, da ćete do kraja života plaćati kamate, jer zakon o obveznim odnosima propisuje da se prvo plaćaju kamate i troškovi, a potom dug. Iako Ustav RH govori o ravnopravnosti i pravednosti, ja ne vidim pravednost da se prvo naplaćuje posljedica nečinjenja a tek onda nečinjenje. Pa zar nije biti kaznenog dijela lihvarenja, pribavljanje protupravne koristi "kamatarenjem". Zar naplata kamata u vječnost nije kamatarenje.

Ma neću dalje samo gubim živce. Nadam se da ste razumjeli poantu ovog teksta. A oni koji nisu neka i dalje sve poduzetnike nazivaju lopovima.