Ovih se dana velik broj vlada i parlamenata Europe, ali i svijeta bavi možda ove godine najtežim pitanjem, a to je kako smanjiti proračunski deficit. Jedinstvenog recepta nema, pa se pronalaze sve moguće i nemoguće kombinacije kojima bi trebalo rješiti ovaj gorući problem. Rješenje je teško pronaći i usaglasiti ga sa svima zainteresiranim, jer ni ekonomisti nisu suglasni s nekim ponuđenim rješenjima, a o korisnicima proračuna da i ne govorim. Premda se uglavnom svi deklarativno izjašnjavaju da teret izlaska iz ove nezavidne situacije moramo svi podjednako podnijeti, premda realno gledajući to nije moguće, uvijek postoje oni koji misle da bi po nekom svom “pravu” trebali biti izuzeti iz tog procesa.

Najava nove američke administracije da oni do kraja fiskalne godine predviđaju proračunski deficit od 1,84 bilijuna dolara osobno me zaprepastila. Teško mi je i zamisliti toliko novaca, a uz najavu da bi se taj iznos mogao popeti i na dva bilijuna dolara do 30.09. do kada traje fiskalna godina u SAD-a ostala sam potpuno zbunjena. Zapitala sam se da li je tom ogromnom potrošnjom kojom je vlada pokušala izvući zemlju iz krize moguće postići željene rezultate, a da pri tome ne dođe do inflacije i svih posljedica koje ona donosi.

Uz pakete gospodarskih poticaja tolikom manjku u saveznoj blagajni pridonio je i pad prihoda od poreza, ali i visoka stopa nezaposlenosti koja se približava brojci od 10 posto. Troškove koji nemilice gutaju milijune dolara generiraju i ratovi u Iraku i Afganistanu.

Amerikanci servisiraju dug najviše prodajom obveznica ministarstva financija, a to najčešće čine i neke zemlje Europe. Najveći kupac američkih obveznica je Kina, pa slobodno možemo reći da o njoj u velikoj mjeri ovisi američko gospodarstvo. Moram istaknuti da je Kina i prije ove globalne krize i recesije bila najveći kupac i ulagač u SAD. Neki ekonomisti već postavljaju pitanje gdje je kraj kineskim ulaganjima, pa špekuliraju, da bi se Kina mogla uskoro početi rješavati američkih obveznica zbog velike količine koju posjeduje. Realno gledajući postoji i mogućnost da američko ministarstvo financija u nastojanju da dalje održi svoje obveznice privlačnim, podigne kamatne stope i time stimulira daljnja ulaganja.

Možda na kraju za utjehu svima nama malima koji se borimo sa financijskim nedaćama, treba reći da ukupan američki dug iznosi 11,5 bilijuna dolara ili nešto više od 80 posto BDP-a. Kamate na dug prošle su ih godine stajale 452 milijarde dolara, a dug se financira i dalje uglavnom prodajom obveznica. Konačno ako američka administracija ne strahuje od ovih astronomskih dugovanja zašto se mi toliko nerviramo radi našeg jednog ili dva milijuna eura teškog proračunskog deficita.