Ruski naftni gigant Lukoil kupio je u 5. mjesecu prošle godine hrvatsku naftnu tvrtku Europa Mil i tako je i službeno ušao na hrvatsko tržište. Od početnih 9 benzinskuh stanica, danas ih već imaju 14 sa oko 140 zaposlenih. Planiraju do kraja godine raspolagati sa 20 do 25 benzinskih stanica, a u konačnici i sa 100. Lukoil je i veletrgovac naftnim derivatima, raspolažu velikim naftnim izvorima, prerađivačkim kapacitetima i razgranatom maloprodajnom mrežom u Europi i SAD.

Hrvatsko tržište smatraju veoma zanimljivim, a osim prodaje naftnih derivata žele i suradnju sa Inom. Predlažu da zajednički u Ininim rafinerijama u Sisku i Rijeci proizvode određene količine ekološkog dizela i benzina. Riječ je o gorivu s manjom emisijom teških metala, koji produžavaju vijek trajanja motora, a može se koristiti u svim tipovima automobila. Lukoil i inače vrši pripreme za proizvodnju goriva standarda EURO 5 u svojim rafinerijama, pa stoga ne treba čuditi što suradnju sa Inom smatraju povoljnom. Zasada nije poznato kako teku započeti pregovori.

Prije nekoliko dana javnost je iznenadila vijest, da je austrijski OMV svojih 21,2 posto dionica MOL-a prodao ruskom Surgutneftgasu za 1,4 milijarde eura. Cijena je više nego povoljna, ako se zna da je prije te transakcije dionica MOL-a vrijedila 9.940 forinti, a da je OMV dobio preračunato u forinte 19.212 forinti po dionici. Jučer je dionica MOL-a vrijedila 9700 forinti.

Zbog MOL-ove kontrole nad Inom vijest je odjeknula i u Hrvatskoj. Mnogi su se zapitali što ta prodaja znači za Inu. Kratak odgovor je ništa. Surgutnefgasova kupovina dionica neće imati implikacija na nju, jer dionički sporazum predviđa, da država ima pravo reotkupa dionica u slučaju značajne promjene vlasničke strukture MOL-a. Stručnjaci vjeruju da je i mađarska vlada bila upoznata sa tom transakcijom, te da je ta transakcija dobro došla Mađarskoj, koja očekuje nova ulaganja tj. priljev novca kojeg nema.

Europske naftne kompanije pogodila je kriza likvidnosti i to je razlog što je OMV prodao dionice i to po cijeni koju je mogao samo sanjati. Ruske kompanije pak obiluju kapitalom i normalno je da ga žele plasirati na tržište. Činjenica je da Surgutneftgas prema procjenama stručnjaka drži u vlasništvu 13 posto ruske nafte, a ovo im je prvi izlazak izvan Rusije.

Kapital ne poznaje ni granice ni nacionalnost, pa nas nebi trebalo začuditi, ako uskoro čujemo za neku novu transakciju ili preuzimanje.