Rasprave o tečaju kune sve se više zahuktavaju. Nije to nikakva novost, jer se ovaj scenarij ponavlja gotovo redovno svake godine. Postoje oni ekonomisti koji ga redovito zagovaraju i opravdavaju to potrebom pomoći izvozno orijentiranom gospodarstvu. Dakako svi oni koji na problem gledaju sa daleko šireg aspekta ne prihvaćaju ove razloge, jer oni su prema njihovom mišljenju opasni, jer donose mnoge posljedice koje bi pogodile zemlju. Osim toga mi kao turistički orijentirana zemlja moramo voditi računa koliko bi nam prihodi i od tog dijela gospodarstva realno bili smanjeni.

Dakako najveći su problem krediti i to oni koje ima država, ali isto tako i oni koje imaju građani, a svi su vezani uglavnom valutnom klauzulom, pa se time dovodi u pitanje i daljnja mogućnost njihova otplaćivanja. Poznato je u kakvoj smo i inače situaciji, a pad vrijednosti kune i pad BDP-a koji bilježimo smanjio bi automatski i plaće, ali bi istovremeno automatski povećao kamate, a svi očekuju da se kamate na sve vrste kredita smanje. Razlog tome bi svakako bio u smanjivanju bankarskih kredita koji bi banke mogle podnijeti, ali situacija za građane bila bi nepodnošljiva. Naravno ovo pod uvjetom, da devalvacija bude samo 10 posto, a u slučaju većeg postotka teško da bi banke uopće mogle naplatiti kredite.

Poznato je da danas imamo udio loših kredita oko 9 posto i to je jedan od razloga što banke ne smanjuju kamate, jer na taj način pokrivaju nastale gubitke koji nastaju zbog nemogućnosti naplate kredita. Devalvacija kune prema HNB daleko bi pogoršala trenutnu situaciju i povećala bi ovaj postotak na približno 16 posto, a to znači da banke ne bi mogle naplatiti 38 milijardi kuna. Možda su ovo dovoljni razlozi kao i trošak koji bi znatno povećao dugove države po kreditima koje je uzela da ipak treba poslušati savjete koji dolaze iz HNB-e i njezina guvernera.