Vlada je odlučila. Poduzetništvo dobiva financijsku injekciju od 10 milijardi kuna za povećanje likvidnosti i jačanje poslovnog sektora. Ovim bi se potezom trebala povećati gospodarska aktivnost što bi dovelo do gospodarskog rasta. Ovu odluku vlade trebali bi realizirati Hrvatska narodna banka, HBOR i poslovne banke. Pretpostavka je, da će se ovim potezom stvoriti preduvjeti za brže prevladavanje krize, ali i dugoročno omogućiti gospodarski rast. Krediti bi trebali povećati likvidnost koja svakim danom postaje sve veći problem gospodarstva.

Iako se radi na prvi pogled o velikim novčanim sredstvima teško je povjerovati, da će ona biti dostatna, jer je velik broj onih koji na njih računaju, ali u svakom slučaju bolje išta nego ništa. Prilikom donošenja ove mjere rečeno je, da će kredite dobiti one tvrtke koje do 30.07.2008.godine odnosno do početka globalne ekonomske krize nisu bile u teškoćama. Prvenstvo bi trebale imati proizvodne djelatnosti što ujedno znači zadržavanje, ali i otvaranje novih radnih mjesta. Možda će poduzetnike najviše radovati činjenica, da će kamate na te kredite biti manje i što navodno neće biti dijeljeni uz pomoć poslovnih i prijateljskih veza.

Sve ovo lijepo zvuči ovako napisano, ali postavlja se pitanje, da li će taj projekt vlade doista biti moguće realizirati na planirani način. Spominje se ovih dana potreba restruktuiranja nekih tvrtki. Nešto zbog toga što ih je potrebno pripremiti za europsko tržište, ali i uglavnom zato što u njima nije bilo adekvatnog poslovnog upravljanja. Radi se uglavnom o poznatim tvrtkama koje su u posljednje vrijeme postale glavna vijest u medijima. Sigurno je, da sve one imaju poslovnog potencijala i da se njihova propast ne smije dozvoliti, ali pitanje je kako doći do potrebnih sredstava. Neki predlažu model za one koji imaju porezne obveze, da država za taj iznos uđe u vlasničku strukturu i pitanje je onda gdje smo opet. Država ionako nema registar imovine koju ima i uopće ne zna strukturu vlasništva koje posjeduje, a i njega bi se kada se radi o državno-privatnom vlasništvu trebala što prije riješiti. Činjenica je, da bez intervencije države neće biti pomaka u tim tvrtkama, a država ionako zaračunava enormne kamate na neplaćene obveze, pa bi i tu trebalo nešto učiniti. Sigurno da je i državi bolje imati dobrog dužnika nego da ga upropasti i ostati bez ikakvih sredstava. Osobno se bojim, da i ovih 10 milijardi kuna ne završi na način kako to kod nas novac završava u prijateljskim tvrtkama i privatnim džepovima, ali ipak vjerujem, da je pravna država profunkcionirala, te da će svi koji su nemilosrdno i drsko gurali prste u državne financije biti onemogućeni da to i dalje čine.