Zašto je država loš gospodar kada se radi o njezinom vlasništvu pitanje je na koje dosada nitko nije realno odgovorio. Krije li se odgovor u kadrovskoj politici koja se vodi u državnim tvrtkama ili u prevelikom popuštanju i nemaru odgovornih za njihovo poslovanje, a to su prvenstveno resorni ministri koje kao da nije previše briga što se događa sa tvrtkama za koje su odgovorni.

Velika zamka za državu krije se i u državnim jamstvima koje im daje, jer ona nesmiljeno rastu. Njihove obaveze porasle su na nevjerojatnih 86 milijardi. Ovaj iznos svakako predstavlja veliku opasnost za sve buduće proračune, jer realno je pretpostaviti kako one neće moći servisirati svoje obaveze, a to znači potrebu da njihove dubioze pokrije država iz proračuna.

Nevažno je da li će se to učiniti državnim subvencijama ili davanjem novih jamstava. Drugim riječima jedino efikasno rješenje bila bi privatizacija tih društava što bi značilo konačno rješavanje problema nelikvidnosti koju oni generiraju. Nezanemariva je činjenica kako bi se na taj način značajno smanjio deficit državnog proračuna, a prema mišljenju nekih ekonomista postiglo bi se to bez rezanja plaća i socijalnih davanja.

Možda se ipak ne bi smjelo zaboraviti i sve moguće afere koje potresaju upravo pojedina od tih društava, pa su i štete koje se spominju nisu zanemarive, jer se procjenjuju na stotine milijuna kuna. Koliko će se sredstava od tih malverzacija uspjeti vratiti veliko je pitanje na koje zasada nema odgovora, ali nema ni adekvatne svijesti o odgovornosti resornih ministara, jer oni kao da su stigli na biciklu, pa pojma nemaju o onome što se događalo.