Vlada se rukovodila onim što je za nju najjednostavnije, a to je povećanje PDV-a sa 23 na 25 posto, preraspodjelom unutar visine oporezivih platnih razreda i to bi uglavnom bilo sve za sada. Koliko će to pomoći gospodarstvu nismo uspjeli saznati, jer vjerojatno to ni oni sami nisu utvrdili. Prijedlozi koji su bili na stolu, a predviđali su i neke druge poteze očito nisu dobili podršku, pa nam sada ostaje samo čekati kako će se dalje razvijati financijska situacija u zemlji.

 

Nema konkretnih poteza o kojima se moglo bar ponešto slušati u posljednje vrijeme i opet je realni sektor taj koji će izvući deblji kraj, a svi znamo da upravo taj segment našeg gospodarstva financira najveći dio potreba države. Javni sektor koji živi upravo na račun realnog i dalje je ostao utvrda u koju se nitko ne usuđuje taknuti. Kako onda očekivati pokretanje rasta gospodarstva, jer na ovaj način to nije uspjela ni prethodna Vlada sa sličnim potezima i umalo da nismo završili na milost i nemilost svjetskih financijskih organizacija i mjera koje bi one od nas tražile.

 

Ponovo se moram zapitati zar doista ni ova Vlada nema pravu viziju kako dalje? Znam da se još mnogo toga može promijeniti prilikom rebalansa proračuna, ali kako će proći rasprava u Saboru mislim da nije potrebno ni napominjati, jer će opozicija napasti iz svih oružja. Naravno da ishod nije upitan i da će prijedlog proći, ali to će malo značiti za sve one koji su dali glas za promjene, jer one su barem za sada posve nezadovoljavajuće, pa možemo očekivati i reakcije u tom pogledu. Uostalom treba pričekati možda se do konačnog prijedloga proračuna još ponešto i promijeni.