Blago nama. Vlada i dalje pribjegava najlakšim rješenjima umjesto konkretnih poteza kojima bi se konačno kako tako sredilo financijsko stanje u zemlji, pa oni opet kreću u zamrzavanje plaća i mirovina. Svakako da je to najlakše učiniti, jer za sve druge poteze nemaju ni znanja ni snage. Godinama se upozorava na neprimjeren broj općina, gradova i županija i predlaže se njihov preustroj odnosno smanjivanje, ali ne nitko na tome dosada nije ništa napravio. Navodno je ovaj najnoviji prijedlog došao od jednog premijerkinog savjetnika koji valjda ništa pametnije ne može smisliti.

 

Zanimljivo je da se takav prijedlog donosi pred izbore i stavlja u nezgodnu situaciju one koji će osvojiti sljedeći četverogodišnji mandat iako im zasigurno neće biti lako uvesti reda u državi. Kakve će biti financijske posljedice ovakvog poteza? Naravno ostaju i dalje strahovi građana koje im nosi neizvjesna financijska situacija, a to znači smanjivanje kupovne moći i sve manji priljev sredstava u proračun. Postavlja se i pitanje redovnog poskupljenja komunalija i drugih troškova života, ali koga briga. Tko nema neka gladuje. Ovo je gospodarska filozofija ove Vlade.

 

Odavno slušamo samohvale o tome kako nam se gospodarstvo oporavlja, ali gdje su rezultati? Nema ih inače nam se u ovoj situaciji nikako ne bi za oko 1,5 milijuna ljudi zamrzavali prihodi. Lako je svako malo podizati nove kredite, a onda na račun građana plaćati kamate na te kredite. Znamo da se i dosada u posljednje dvije godine krediti nisu dizali za ulaganja u gospodarstvo nego za pokrivanje tekućeg proračunskog deficita i rečeno jednostavnim riječima ugrožavao se ionako krhki kreditni rejting zemlje. Sve je to rađeno samo zato da se ostane što dulje na vlasti i da se možemo hvaliti kako ulazimo u EU.

 

 Blago nama kao da će nam ovako siromašnima EU biti pojas za spašavanje, ali neće platiti će ovaj narod i onaj tako dugo priželjkivani potpis na dokument o pristupanju i još tko zna što sve ne, ali bitno je da pojedinci na našim leđima ostvaruju svoje želje i ispunjenje svojih snova. No ipak da se vratim osnovnoj temi. Mogu li takvi potezi Vlade potaknuti optimizam kod građana, dakako da ne, ali što njih briga. Optimizam je sigurno ono što je u ovom trenutku najpotrebnije građanima, ali oni umjesto toga oni nastavljaju širenje defetizma kojega je ionako previše Možda je ovo samo uvod u još veće restrikcije, pa neće biti ništa čudno ukoliko sutra i ti prihodi budu ponovo smanjeni, a sve u interesu države, očuvanja kreditnog rejtinga i tko zna čega sve ne, jer političari ionako znaju da neće dijeliti sudbinu poniženog i poraženog naroda njihovim veleumnim potezima.