Možda nekome izgleda kako je inovatorstvo samo jedna od normalnih pojava nekog društva, pa mu nije potrebno pridodavati neku posebnu pažnju i to je dakako pravo svakog takvog pojedinca, ali kada to nije zanimljivo jednoj državi i njezinim nadležnim ministarstvima onda je to tragedija i to ne mala nego naprosto nacionalna tragedija. Trošeći milijune i milijune na neke bezvezne stvari i plaćati razne nepotrebne intelektualne usluge, a zanemariti inovacije naprosto je zločin isto kao i zapošljavati ljude u javnim i državnim službama bez imalo sposobnosti i često bez potrebnih kvalifikacija. Slična je situacija i u javnim poduzećima gdje se uhljebljuju uglavnom podobni, a ne sposobni i svemu tome mora doći kraj.

 

Neću sada spominjati sve inovatore koje smo dosada barem na nekoliko sekundi imali priliku vidjeti na tv. Neću spominjati ni naše mlade učenike i studente koji diljem svijeta postižu veoma zapažene uspjehe na raznim takmičenjima u znanju i dobiju također koju sekundu na tv ili neku crticu u pisanim medijima, ali zato ću spomenuti možda jedan od doista zanimljivih primjera. Nisam sigurna koliko je gledatelja vidjelo prije nekoliko dana trinaestogodišnjeg učenika koji je osmislio i programirao sistem za brzo otkrivanje šumskih požara koji su svakako bolna točka naše zemlje. Svaki onaj koji je pogledao taj prilog sigurno je ostao zadivljen djelom tog dječaka, ali što to znači kada za taj program barem dosada nitko od onih koji bi trebali biti nije zainteresiran.

 

Naravno u to treba uložiti sredstva, ali kako nam pokazuje dosadašnja praksa od toga ništa ukoliko se za njegov projekt ne sazna izvan naše zemlje i ne kupi ga netko drugi tko će shvatiti vrijednost ove inovacije. Tako će se nastaviti već ustaljena praksa da je jedini spas za naše pronalazače i inovatore eventualno prodaja izuma strancima, a nakon toga mi opet istu stvar uvozimo umjesto da smo je proizveli i mi izvozili. Tužno da jedna zemlja sa tako mnogo pametnih ljudi dosada nije pokazala interes za njihov rad i omogućila im stvaranje kod kuće za dobrobit našeg gospodarstva.

 

Nimalo bolja situacija nije ni sa našim znanstvenicima. Postižu oni u stranim zemljama fantastične rezultate, ali su kod kuće nepoželjni, jer to smeta onima koji su nesposobni i koji nisu spremni odricati se mnogo čega zbog znanosti. Nedavno je jedan od tih ljudi za kojega mnogi tvrde kako je zaslužio "Nobelovu nagradu" izjavio kako mu ne pada na pamet da se vrati kući, jer ovdje sigurno ne bi imao uvjete za rad. On je samo jedan iz plejade naših stručnjaka priznatih samo u svijetu, ali ne i u domovini, ali tko im je kriv što nisu kakav model, glumičica, pjevačica, nogometaš ili možda njegova žena ili neki njima sličan lik, pa da im mediji posvećuju gotovo svakodnevnu nezasluženu pažnju. Rad i znanje se u ovoj zemlji sve manje cijeni, a pitanje je kada će se to i promijeniti, jer koga briga za pametne i radišne kad imamo one od kojih mediji bolje žive i ujedno kod mladih razvijaju mišljenje kako je bolje biti popularan nego marljiv i sposoban za stvaranje nečega što će poboljšati život svih ljudi i donijeti korist zajednici u kojoj žive.