Ovih dana svjedoci smo događaja koji nimalo ne idu u prilog Hrvatske. Sviđalo se to nekome ili ne, ali istina je gruba i realna. Postavlja se pitanje stranih investiranja. Prvo je Ivica Todorić izjavio kako ni on da je na mjestu srpskih gospodarstvenika ne bi ulagao u Hrvatsku, jer su im za to uvjeti gotovo nemogući. Proglasio je Hrvatsku gotovo neprijateljskim okruženjem za strane investitore. Svakako se moram složiti sa njegovim mišljenjem, ali i napomenuti kako su neka prijašnja ulaganja ugovorena od Fonda za privatizaciju pod posve nejasnim uvjetima, pa danas uz neke tvormice koje su upropaštene i mnogi hoteli pogotovo na Jadranu već dugi niz godina stoje zatvoreni, jer kupac nije ispunio ugovorene uvjete, a naše vlasti su nesposobne prekinuti te ugovore. Razloge tome mogli bi tražiti u načinu prodaje, ali se postavlja pitanje kako danas u doba ove naše krize to nikoga ne brine. Mora da za to postoje veoma jaki razlozi.

Atlantic grupa kupila je slovensku Drogu Kolinsku i to ne za mali novac. Investirali su u tu akviziciju 280 milijuna eura i na taj način ušli ne samo na slovensko tržište već i na tržište Srbije. Najavljuju i daljnja ulaganja. Čuju se glasovi kako je taj novac mogao investirati u Hrvatsku. Ma naivno je to očekivati nakon Friščićeva:" Od kud ti penezi"? Radilo se naime o informaciji kako bi Atlantik grupa željela investirati u Podravku, ali odmah su nastala žestoka suprostavljanja. Razlog i nije baš previše teško pogoditi. Prijelazom Podravke u ruke neke privatne kompanije politika bi morala maknuti prste od te tvrtke, a to se političarima bez obzira na stranačku pripadnost nikako ne sviđa.

Uostalom nastavlja se trend da naši investitori sve više investiraju u inostranstvo i taj će se trend sigurno nastaviti. Todorić je u pravu kada tvrdi kako nema problema sa investicijama u Srbiji. Žalosno je da su naši političari svjesni svih problema koji prate želju stranaca za investiranjem, ali oni se nimalo ne trude to ispraviti. Ispravljaju ih samo onda kada su na to ponukani nekim drugim interesima i pritiscima koji se na njih vrše strani političari koji neke druge poslove uvjetuju rješavanjem problema svojih državljana koji žele ulagati u Hrvatsku. Konačno se postavlja pitanje do kada će našim investitorima biti isplativije ulagati u drugim zemljama, a ne kod kuće. Svakako prvo trebamo omogučiti ulaganja i uvjeriti strance kako Hrvatska nije neprijateljsko okruženje za investiranje, jer ne zaboravimo svaka nova investicija uglavnom otvara i nova radna mjesta.