Ovih dana mediji su puni raznih mišljenja o tome što treba poduzeti kako bi se pokrenulo gospodarstvo. Doista je veoma teško osporavati neke od tih savjeta, ali uvijek se postavlja iznova jedno jedino pitanje kako do novaca kojima bi se realizirali ti planovi. Nova zaduženja dakako ne dolaze u obzir, jer smo prezaduženi već sada. Neke od tih planova moći će se realizirati povlačenjem novca iz fondova EU i to bi trebalo odmah učiniti. Ovo se posebno odnosi na novac predviđen za zbrinjavanje otpada i rješavanje zaštite okoliša. Ni novac predviđen za poljoprivredu i stočarstvo nije iskorišten, a prema svemu sudeći neće ni biti, jer izgleda da ne postoje zainteresirani birokrati koji bi pomogli onima koji bi željeli koristiti taj novac.

Druga je mogućnost o kojoj sam već nešto pisala krenuti u planiranje investicija koje su nam potrebne od novca koji će nam biti dodijeljen ulaskom u EU. Svakako da bi taj novac trebalo uložiti u infrastrukturne investicije koje su nam neophodne. Energetska situacija je u fazi kada ozbiljno treba razmišljati o činjenici da za koju godinu nećemo moći podmirivati svoje potrebe za energijom ni uvozom, a ulaganja u obnovljive i alternativne izvore energije su zanemariva. Stalno zaboravljamo na činjenicu da smo zemlja bogata mogućnošću korištenja za dobivanje energije vodom, suncem i vjetrom. Možda bi mogli neke od tih problema riješiti davanjem određenih koncesija, ali ne pod nekim sumnjivim i za nas obično nedorečenim ugovorima kao što smo to činili u privatizaciji, pa danas ispada da smo još mi nekome kome smo nešto gotovo poklonili dužnici.

Razmišljajući ovako o mogućnostima financiranja projekata koji bi pokrenuli gospodarstvo naprosto ne mogu, a da ne pomislim na silan novac koji je raznim zloupotrebama izgubljen. Zašto mislim da je izgubljen, pa jednostavno zato što ga kao i onaj koji je nestao prethodnih godina nećemo moći nikada vratiti u državnu blagajnu iz koje je izvučen. Nisam ni pokušala zbrojiti o kojim bi se okvirno iznosima radilo, ali možda je i bolje tako, jer od svih tih malverzacija iskazanih vjerojatno u milijardama kuna može nas samo zaboljeti glava. Nisam pesimista, ali naprosto ne vjerujem da će te štete koje su počinjene biti ikada nadoknađene, a samo možemo maštati što bi se sve tim novcem moglo napraviti. Ostaje nam samo nada, da će već jednom ako ne prestati pljačkanje ove zemlje ono bar znatno smanjiti na zadovoljstvo svih nas, jer uskoro se ionako neće imati što više opljačkati.