Teško je utvrditi koliko smo puta u posljednje vrijeme slušali o nekim novim projektima koji će biti kotač zamašnjak za oporavak gospodarstva. Veliki su to planovi, ali o čemu se radi barem zasada javnosti nije poznato. Ipak poznato je da mnogi od dosada ozbiljnih planova nisu realizirani i to upravo zbog nezainteresiranosti naše birokracije. Odnosi se to na sve od onih najnižih do najviših državnih institucija koje izdaju potrebne dozvole i suglasnosti.

 

Prema nekim podacima tako su nam iz zemlje otišle stotine milijuna eura koji su trebali biti investirani, a to nije dobar poticaj za druge eventualne ulagače. Sa ovim investicijama koje smo izgubili ostali smo i bez novih radnih mjesta no čini se da ni to nikoga od vladajuće strukture ne zanima. Sada će trebati dosta muke da se uvjeri sve one koji bi eventualno željeli investirati kako će im sve prepreke da realiziraju svoje projekte biti uklonjene.

 

Nisu u takvoj poziciji samo strani ulagači. Unatoč pozivima od strane vlasti da ulažu u svoje projekte i naši ljudi susreću se sa mnogim preprekama. Čovjek bi mogao mirne duše pomisliti kako je nekome stalo da uništi i ono malo poduzetničkog duha koji imaju naši ljudi. Sitni birokrati koji sami sebi uzimaju pravo da umjesto pomoći uništavaju male poduzetnike sve više pokazuju snagu svojih "mišića". Zašto je to tako doista nije jasno. Naprosto kao da žele povećati broj nezaposlenih koji ionako raste iz dana u dan i dokusuriti poduzetništvo.

 

Žalosna je i činjenica da se i pojedine zakonske odredbe tumače na različite načine, ali birokratska ponašanja pojedinaca teško je prevladati. Pomalo me to podsjeća na neka bivša vremena kada je o dobroj volji pojedinaca ovisilo sa čime će se netko baviti, ali to nisu bila vremena koja su forsirala poduzetništvo, pa se tome nije potrebno ni čuditi, ali kada se to događa danas trebalo bi se zabrinuti.

 

Stoga se može samo konstatirati kako svi samo obećavaju pomoć poduzetništvu, ali malo čine kako bi se promijenilo postojeće stanje. Slušajući o problemima poduzetnika sve više stječem dojam da u ovoj zemlji svi rade što im se sviđa, a za prosperitet i budućnost zemlje uopće nema adekvatne brige. Treba li se onda čuditi što i među malim i srednjim poduzetnicima opterećenim problemima ekonomske krize ima sve više pesimizma, jer sve teže podnose nedaće koje ih prate, a pomoći ni od kuda.