Hrvatska je zemlja kojoj strane investicije očito nisu potrebne. Što će nama netko soliti pamet i graditi bilo što, pa mi smo dovoljno pametni da sami razvijamo svoje gospodarstvo. Dakako da je to tako, najbolje nam pokazuje naša aktualna gospodarska situacija.

No nemojte misliti kako je to pojava koju možemo registrirati samo u posljednje vrijeme. Događalo se je to mnogo puta u prošlosti ukoliko potencijalni investitori nisu imali podršku malih ili velikih bogova u čijoj je nadležnosti odluka gdje će netko nešto graditi ili eventualno kupiti. Samo prema svemu sudeći uz nonšalantno ponašanje administracije imamo mi i previše tih malih bogova koji sebe stavljaju ispred interesa ne samo svojih birača i građana kojima su odgovorni, već i ispred cijele zemlje.

Svakim danom možemo saznati za neki novi slučaj kada se bezrazložno odbija neki od investitora ili ga se čak i na izvjestan način podcjenjuje, pa se postavlja pitanje da li se tu radi samo o političkoj ili možda i o nekoj drugoj odgovornosti. Nepotrebno se čuditi kako svake godine sve niže padamo na globalnoj listi konkurentnosti, jer svojim ponašanjem sami tome doprinosimo.

Zapreke na koje nailaze investitori različite su i graniče veoma često sa krivičnim djelima. Nisu rijetke ni zapreke koje smo elegantno unijeli u svoje zakone i tako iskopali sami sebi rupu u koju sve dublje upadamo, a onda se čudimo kako su zemlje u našem okruženju počele grabiti naprijed velikim koracima i izlaze iz recesije prije nas. Konačno se treba otrijezniti i bez nabacivanja besmislenih parola i političkih fraza sve snage usmjeriti na ciljeve koji nam donose bolju budućnost, a nje bez stvaranja novih vrijednosti i novih radnih mjesta neće biti.