Godine koje prođu više nikada nije moguće vratiti. Koliko smo iskoristili neko vrijeme pokazati će nam rezultati koje očekujemo. Koristimo li mi uvijek racionalno vrijeme i poslovne prilike koje nam se ukazuju najčešće uvidimo sa velikim zakašnjenjem. Energetsku situaciju u zemlji, ali i u cijeloj Europi pratim već kroz niz godina. Moram priznati, da mi je ponekad neugodno kada napišem nešto o toj temi, a zatim se ispostavi kako se situaciju u tom sektoru veoma važnom za svaku zemlju, pa tako i za Hrvatsku redovno mijenja bez nekih racionalnih objašnjenja. Pisala sam u nekoliko navrata o plinovodima Sjeverni tok, Južni tok i Nabucco sa očekivanjem da će se i naša zemlja uključiti u jedan od ova dva posljednja projekta. Najavila sam i posjetu naše premijerke Rusiji i razgovore vezane uz ovu temu u periodu od 15. do 25.01. ove godine, ali to se je dogodilo tek ovih dana.

Konačno je potpisan sporazum o izgradnji i eksploataciji plinovoda Južni tok čime je Hrvatska dobila šansu, da se konačno uključi u taj projekt. Istini za volju sadašnji premijer Ruske federacije ponudio nam je učestvovanje u tom projektu još prije četiri godine, ali mi smo naprosto taj prijedlog na našu štetu zanemarili. Možda se dosada smatralo da bi bilo bolje pristupiti eventualno projektu EU Nabucco premda je on zbog specifične geopolitičke situacije u područjima kojima je planirana trasa dosta nesiguran, pa dozvolila bih reći i riskantan. Kako će izgledati konačna trasa plinovoda Južni tok kada je u pitanju naša zemlja još je neizvjesno, kao i to da li će prolaziti kroz zemlju magistralni vod ili samo jedan priključak, ali ni to nije toliko bitno. Najvažnije je da uz projekt LNG terminala osiguravamo potrebnu količinu plina i tako rješavamo energetsku situaciju na tom planu. Uvjeti će vjerojatno biti slični onima koje je potpisala susjedna Slovenija, a to znači zajedničko poduzeće na principu 50:50 posto vlasništva. Svima koji nisu bolje upoznati sa prednostima prolaska plinovoda treba naglasiti, da se njime osiguravaju značajna sredstva koja se naplaćuju za transport plina.

Premijerka je potpisala i novi ugovor o isporuci ruskog plina Hrvatskoj za sljedećih pet godina, jer ovaj dosadašnji vrijedi do kraja godine. Značajno je, da je uspjela ugovoriti veće količine plina koje će nam biti isporučene nego što su bile dosadašnje. Sada nakon toliko propuštenih godina moramo se zapitati zašto se je dosada zanemarivala briga o jasnoj energetskoj politici zemlje. Ukoliko netko misli da je to zbog EU i našeg približavanja članstvu u njoj teško mi je to prihvatiti kao objektivan razlog. Zašto tako mislim odgovor leži u projektu plinovoda Sjeverni tok kojim je predviđeno direktno povezivanje Njemačke sa Rusijom, a na način da se izbjegnu sve zemlje koje bi eventualno mogle stvarati neke probleme ili koje nisu bile raspoložene sudjelovati zbog povijesnih razloga u izgradnji plinovoda između te dvije zemlje. Danas je kasno raspravljati o našim propustima. Važno je da smo ipak uhvatili priključak na taj energetski važni projekt, ali ne zaboravimo, da bi i realizacija projekta LNG terminala trebala ići bržim tempom, jer u zemlji koja još nije razvila alternativne izvore energije to je veoma važno, a ni prihodi koji će se ostvarivati nisu zanemarivi u ovoj našoj ekonomskoj situaciji. Zbog svega toga ne čekajmo opet da prođe desetak godina, jer njih neće biti moguće nadoknaditi.