Nekoliko posljednjih godina svjedoci smo različitih zahtjeva stranih investitora za kupovinu zemljišta na kojem žele graditi objekte za različite djelatnosti. Ovom prilikom ne želim pisati o atraktivnom zemljištu na Jadranu ili na nekim drugim sličnim lokacijama. Jednostavno rečeno radi se o oranicama ili zapuštenom neobrađenom zemljištu. Njegova je cijena gotvo bagatelna sve do trenutka kada se pojavljuje zainteresirani investitor, a situacija se onda u potpunosti mijenja.

Zanimljiv je slučaj koji se nedavno dogodio vozaču Formule 1 Jarnu Trulliu. Talijan je htio kupiti zemljište u blizini Samobora kod Zagreba sa namjerom da na njemu sagradi trkaču stazu i hotel. Cijena kvadrata bila je u početku 4 eura, pa je zatim skočila na 7, pa zatim na 15, potom na 25 eura, a kada su vlasnici zemlje počeli tražiti nevjerovatnih 100 eura za kvadrat Jarno Trulli je odustao od realizacije projekta. Sada ta zemlja sigurno opet ima svoju prvobitnu cijenu od 4 eura, ali je pitanje kada će se ponovo pojaviti kupac spreman da je plati puno više kako je ti htio Trulli no sigurno ne 100 eura za kvadrat.

Ovo nije jedinstven primjer ima ih još mnogo, ali je trenutačno u žiži intersa ono što se događa u Klinča Selu, gdje Cargo Centar Graz želi investirati u veliki logističko-distributivni centar. Projekt je u inicijalnoj fazi, pa se o njemu ne želi puno govoriti upravo iz straha da se ne dogodi višestruki rast cijena zemljišta, koji bi onemogućio realizaciju ovog projekta. Prvotnim je planom sjedište centra trebalo biti u Zagrebu na Ranžirnom kolodvoru, ali i to je došlo u pitanje, jer se trebala postići suglasnost države i gradova Zagreba i Velike Gorice koji su vlasnici zemljišta, a to je otežavalo i kompliciralo donošenje odluke. Iz svega proizlazi da se više nezna što je teže savladati administrativnu birokraciju ili velike apetite vlasnika zemlje kada im se ukaže prilika da je prodaju. Iskreno, ne mislim da netko svoje vlasništvo treba dati u bescjenje, ali mislim da ne treba biti ni pohlepan, pa ne prodati ono od čega se i nema neke koristi.

Realno gledajući mislim da nije potrebno naglašavati kolike bi koristi bile od izgradnje takvog centra, gdje se susreću razne kombinacije prijevoza roba željznicom, cestom, rijekom, pa čak i zrakom uz smanjenje troškova za krajnje korisnike. Koliko bi se novih radnih mjesta otvorilo, a i koliku bi korist imala lokalna zajednica od prihoda koje bi im centar donosio. Izgleda da to nikoga unatoč svim ekonomskim problemima ne zanima. Sigurno je da bi se postigao snažan trend razvoja u transportnom biznisu, jer o tome svjedoče slični centri izgrađeni širom Europe.

Kakva će biti sudbina ovog projekta vidjeti ćemo kroz neko vrijeme, ali ja nisam sigurna da Cargo Centar Graz ima još puno strpljenja natezati se sa svim mogućim problemima kada svoj novac mogu investirati i negdje drugdje gdje će ih dočekati raširenih ruku.